Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2658/09 (R. G.)

Odluka donesena 25. 02. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2658/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 2658/09, rješavajući apelaciju Rajka Glamočike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Glamočike podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06-0-U-000900-08-U od 18. juna 2009. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja obnove i povratka Srednjobosanskog kantona broj 04-23-527/02 od 8. augusta 2008. godine i rješenja Službe stambeno komunalnih poslova, obnove, razvitka i izbjeglica Općine Jajce broj 04-

23-1635/02 od 8. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Glamočika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Stana Imamović, advokatica iz Travnika, podnio je 19. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06-0-U-000900-08-U od 18. juna 2009. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-23-527/02 od 8. augusta 2008. godine i rješenja Službe stambeno komunalnih poslova, obnove, razvitka i izbjeglica Općine Jajce (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-23-1635/02 od 8. jula 2008. godine.

2. Rješenjem Službe broj 04-23-1635/02 od 30. decembra 2003. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Kralja Tomislava broj 34 u Jajcu, jer je podnesen nakon isteka roka predviđenog članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99 i 56/01; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Rješavajući po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Ministarstvo je nekoliko puta poništavalo prvostepeno rješenje i vraćalo predmet na ponovni postupak.

4. U konačnici, rješavajući u ponovnom postupku Služba je donijela rješenje broj 04-23-1635/02 od 8. jula 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 04-23-527/02 od 8. augusta 2008. godine, a kojim je ponovo odbacila apelantov zahtjev za povrat stana kao neblagovremen. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je na osnovu provedenih dokaza u upravnom postupku nesporno utvrđeno da je apelant zahtjev za povrat podnio 19. juna 2002. godine, te da je navedeni zahtjev neblagovremen, jer je podnesen nakon isteka zakonskih rokova.

5. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv drugostepenog rješenja Kantonalni sud donio je presudu broj 06-0-U-000900-08-U od 18. juna 2009. godine kojom je odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je nesporno da je apelant podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed 19. juna 2002. godine, te da apelant nije dokazao da je navedeni zahtjev podnio prije tog datuma. Kantonalni sud je zaključio da, budući da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 4. oktobar 1999. godine u skladu sa članom 5. Zakona o prestanku primjene, ispravan je stav upravnih organa da je apelantov zahtjev podnesen neblagovremeno.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je 19. juna 2002. godine podnio zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, koji je osporenim odlukama u upravnom postupku i upravnom sporu odbačen kao neblagovremen, jer je podnesen po proteku prekluzivnog roka propisanog Zakonom o prestanku primjene.

10. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantovog prava na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2658/09 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio