Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1861/09 (S. B.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1861/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 1861/09, rješavajući apelaciju Stojana Baltića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Baltića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Uvp-08-000 116 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Stojan Baltić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 12. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-08-000 116 od 16. aprila 2009. godine.
2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Filijala), broj 1045123979 od 28. novembra 2002. godine, apelant je ostvario pravo na starosnu penziju, te je rješenjem Filijale, broj 1045123979 od 30. septembra 2004. godine, utvrđen novi iznos starosne penzije, bliže precizirano u izreci rješenja.
3. Rješenjem Odjeljenja za rješavanja o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 1045123979 od 17. novembra 2004. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Filijale od 30. septembra 2004. godine, međutim, presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-115/05 od 23. novembra 2005. godine, uvažena je apelantova tužba i poništeno prethodno navedeno rješenje Odjeljenja.
4. Rješenjem Odjeljenja, broj 1045123979 od 13. decembra 2005. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Filijale od 30. septembra 2004. godine, međutim, presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000 089 od 7. septembra 2006. godine, poništeno je prethodno navedeno rješenje Odjeljenja i upravna stvar riješena tako da je uvažena apelantova žalba, poništeno rješenja Filijale od 30. septembra 2004. godine i predmet vraćen tom organu na ponovno odlučivanje, te je određeno da ova presuda u svemu zamjenjuje osporeni akt.
5. Rješenjem Filijale, broj 1045123979 od 15. maja 2007. godine, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju, u iznosima preciziranim u izreci rješenja.
6. Rješenjem Odjeljenja, broj 1045123979 od 6. septembra 2007. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Filijale.
7. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 865 od 13. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Odjeljenja, te odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev da mu Odjeljenje nadoknadi troškove upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 116 od 16. aprila 2009. godine, apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke je djelomično uvažen, presuda Okružnog suda od 13. februara 2008. godine ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava na borački dodatak i u tom dijelu vraćeno na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu, zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom u odbijajućem dijelu povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu nedonošenja odluke, počev od dana podnošenja tužbe, pa do dana donošenja konačne odluke.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: „Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
11. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 116 od 16. aprila 2009. godine, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak u tom dijelu tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović