Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3632/09 (J. T.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3632/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednica Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine, u predmetu broj AP 3632/09 rješavajući apelaciju Josipa Tarabe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Tarabe podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001840 od 17. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-4554/05 od 15. februara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Taraba (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-001840 od 17. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-4554/05 od 15. februara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda Pr-4554/05 od 15. februara 2008. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime naknade za neisplaćene plaće za mjesec januar 2001. godine isplati iznos od 549,00 KM, za mjesec februar 2001. godine iznos od 549,00 KM, da mu na ime regresa za godišnji odmor za 2000. godinu isplati iznos od 408,44 KM, za 2001. godinu isplati iznos od 364,00 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM, što sve ukupno iznosi 2.270,44 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001840 od 17. septembra 2009. godine uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda je preinačena i apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu naknade za neisplaćene plaće za mjesec januar i februar 2001. godine iznos od po 549,00 KM, regresa za godišnji odmor za 2000. godinu u iznosu od 408,44 KM, za 2001. godinu u iznosu od 364,00 KM i za 2002. godinu u iznosu od 400,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
4. Prema navodima iz apelacije, apelant je 16. novembra 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001840 od 17. septembra 2009. godine. Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović