Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2612/07 (N. A.)
Odluka donesena 25. 02. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Kamata
- Naknada štete
- Materijalna šteta
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2612/07
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 02. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2612/07, rješavajući apelaciju Nikole Andačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nikole Andačića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž- 07-000 467 od 20. augusta 2007. godine u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nikola Andačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar, Ćurić, Miletić iz Mostara, podnio je 24. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-000 467 od 20. augusta 2007. godine. Od apelanta je zatraženo 18. oktobra 2007. godine da dopuni apelaciju, što je on i učinio 25. oktobra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i općine Široki Brijeg, kao učesnika u postupku (u daljnjem tekstu: drugotuženi), zatraženo je 18. oktobra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud i drugotuženi nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud u Mostaru je Presudom broj 07 58 P 900588 04 P od 8. januara 2007. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev protiv drugotuženog, kojem je naložio da apelantu, na ime naknade štete, isplati iznos od 20.191,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. jula 1996. godine, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.584,00 KM. Apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na Javno preduzeće «Vodno područje slivova Jadranskog mora» (u daljnjem tekstu: prvotuženi) je odbijen. U obrazloženju presude je, pored ostalog, istaknuto da, u skladu sa članom 277. Zakona o obligacionim odnosima, apelantu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje je tražio i to od 9. jula 1996. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
6. Na presudu Općinskog suda apelant je izjavio žalbu osporavajući prvostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se osporena presuda preinači tako da se udovolji njegovom tužbenom zahtjevu i u odnosu na prvotuženog. Drugotuženi je prvostepenu presudu osporavao iz svih zakonom predviđenih razloga. Pored ostalog, drugotuženi je u žalbi osporio način na koji je prvostepeni sud utvrdio početak toka zakonskih zateznih kamata, ističući da se one imaju računati od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja tužbenog zahtjeva, kako je to utvrđeno presudom prvostepenog suda.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 007-0-Gž-07-000 467 od 20. augusta 2007. godine apelantovu žalbu u cijelosti odbio kao neosnovanu, a žalbu drugotuženog djelimično uvažio, te prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama određujući za početak toka zakonskih zateznih kamata dan presuđenja, tj. 8. januar 2007. godine, umjesto od dana podnošenja tužbe, 9. jula 1996. godine. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev prema prvotuženom, a s obzirom na činjenicu da je on radio u skladu sa planom rada režima Kule zatvaračnice i ni u kojem slučaju nije odgovoran za štetu nastalu na apelantovim objektima. Pri tom, istaknuto je da su objekti izgrađeni na plovnom području, te da iz tog razloga prvotuženi za njih nikad nije izdao vodoprivrednu saglasnost. Kantonalni sud je istakao da se pri određivanju početka roka od kojeg se imaju računati zakonske zatezne kamate rukovodio stavom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u Presudi broj 070-0-Rev-06-000 058 od 26. decembra 2006. godine, te stavom Ustavnog suda iz Odluke AP 2524/05 od 16. januara 2007. godine.
8. Na presudu Kantonalnog suda drugotuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zbog povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Revizijom nije osporavan početak roka za računanje zakonskih zateznih kamata određen presudom Kantonalnog suda. Najzad, revizija nije dostavljena apelantu na odgovor.
9. Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 900588 07 Rev. od 19. februara 2009. godine reviziju drugotužene djelimično uvažio, te obje nižestepene presude preinačio u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena. U obrazloženju presude je istaknuto da je drugotuženi još u žalbi osnovano istakao da sabiranje troškova postupka nije ispravno izvršeno, a da je Kantonalni sud o tome propustio da odluči, pa je revizija u ovom dijelu uvažena i preinačene su obje nižestepene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant osporava presudu Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o početku računanja zakonskih zateznih kamata. Naime, apelant smatra da je Kantonalni sud propustio da na valjan način obrazloži svoju presudu u dijelu u kojem je odlučeno o početku računanja zakonskih zateznih kamata, ističući da je prvostepeni sud u vezi s tim dao jasno i valjano obrazloženje. Apelant smatra da je zakonske zatezne kamate trebalo računati od dana koji je odredio Općinski sud, a koji je svoju odluku na valjan način obrazložio, a ne od dana donošenja prvostepene presude, kako je to utvrdio Kantonalni sud, pri tom u potpunosti zanemarujući dokaze u spisu iz kojih nedvosmisleno proizlazi da je u njegovom slučaju šteta nastupila još 1996. godine pa da su mu od tada trebale biti dosuđene i zakonske zatezne kamate.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine Federacije BiH» broj 29/03) relevantne odredbe glase:
„Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189.
(...)
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.“
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 24. augusta 2007. godine, a apelacija je podnesena 24. septembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
„1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)“
18. U suštini, apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno zauzetog stava da se zatezna kamata obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja prvostepene odluke. Prema njegovom mišljenju, zatezna kamata se dosuđuje od momenta nastanka štete, koja je u njegovom slučaju nastupila 1996. godine.
19. Ustavni sud prije svega podsjeća da je pitanje početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svoji odluka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u “Službenom glasniku BiH” broj 99/08 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u “Službenom glasniku BiH” broj 50/09). U navedenim odlukama je zauzeto stanovište da se, pri određivanju materijalne štete, zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Naime, Ustavni sud je u navedenoj Odluci broj AP 1757/06, stav 43. zaključio da je “(…) članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete (vidi Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu, Odluka broj CH/01/7090 od 27. juna 2007. godine, tačka 45. Odluke) (…)“. Imajući u vidu da je ovakvo stanovište zauzeto u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima, koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Kantonalnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje koje je već bilo raspravljeno u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da i predmetnu odluku donese u skladu sa navedenim odlukama Ustavnog suda, te da se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanta u potpunosti poziva na naprijed citirani stav. Pri tom, Ustavni sud se rukovodio činjenicom da je potrebno prije svega osigurati pravilnu primjenu relevantnih zakonskih odredbi, a s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i pravilne primjene materijalnog prava.
20. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud, određujući za početak računanja roka za obračun zakonske zatezne kamate dan donošenja provostepene presude, a ne dan nastanka materijalne štete, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Najzad, Ustavni sud naglašava da je ukinuo osporenu presudu Kantonalnog suda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama iako je u ovoj pravnoj stvari u postupku po reviziji koju je izjavio drugotuženi odlučivao i Vrhovni sud. Ovo iz razloga što je o početku roka za računanje zakonske zatezne kamate pravosnažno odlučeno osporenom presudom Kantonalnog suda, a ovo pitanje nije bilo istaknuto u revizionim navodima drugotuženog, pa se o njemu Vrhovni sud i nije izjašnjavao.
VIII. Zaključak
22. Ustavni sud konstatuje da postoji povreda prava na pravično suđenje kada nadležni sud, pri određivanju materijalne štete, zateznu kamatu dosuđuje od dana donošenja prvostepene presude, umjesto od dana nastanka štete, a kako je to regulisano relevantnim zakonskim odredbama.
23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović