Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/09 (S. N.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2154/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-2154/09, rješavajući apelaciju Slavice Nukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Nukić podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj RS-1031/2005 od 18. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Nukić podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom mostu broj RS-1031/2005 od 6. maja 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavica Nukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Svetozar V. Davidović, advokat iz Banje Luke, podnijela je 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS-1031/2005 od 18. juna 2009. godine i 6. maja 2009. godine.

2. Apelantica je 12. decembra 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv ZU Dom zdravlja Sanski Most (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate potraživanja po osnovu radnog odnosa. Općinski sud je donio Rješenje broj RS-1031/2005 od 6. maja 2009. godine kojim se ta tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Sud u predmetnoj pravnoj stvari odredio pripremno ročište za 6. maj 2005. godine, na koje nisu pristupili apelantica i tuženi, iako su bili uredno obaviješteni, pa je na osnovu člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku F BiH odlučeno kao u dispozitivu rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud u roku od 15 dana po prijemu rješenja.

3. Apelantica nije izjavila žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj RS-1031/2005 od 6. maja 2009. godine, ali je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je Rješenjem broj RS-1031/2005 od 18. juna 2009. godine, odbio apelanticin prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer je ocijenio da do propuštanja pripremnog ročišta nije došlo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći.

4. Apelantica se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i sloboda misli, savjesti i religije iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, te smatra da je Općinski sud, ukoliko je smatrao neosnovanim njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, taj prijedlog trebao smatrati žalbom protiv rješenja od 6. maja 2009. godine i dostaviti drugostepenom sudu na žalbeni postupak.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav stav 1. i stav 4. tač 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1.) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4.) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; a. Dopustivost u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj RS-1031/2005 od 18. juna 2009. godine

6. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»

7. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen apelanticin prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pijašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije odlučivalo ni o apelanticnim pravima iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.b. Dopustivost u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj RS-1031/2005 od 6. maja 2009. godine

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanta odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Apelantica smatra da je Općinski sud njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje trebao smatrati žalbom i proslijediti ga Kantonalnom sudu na daljnji postupak. Međutim, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije mogao da postupa po njenom prijedlogu na taj način i zaključuje da je isključivo apelanticin propust to što nije iskoristila raspoloživi djelotvorni pravni lijek i što nije izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv osporenog Rješenja Općinskog suda broj RS-1031/2005 od 6. maja 2009. godine, u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo to rješenje, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelantica nije iscrpila sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/09 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio