Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2209/09 (L. J.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2209/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-2209/09, rješavajući apelaciju Luce Jagodin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luce Jagodin podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000543 od 9. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda Livno broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Luca Jagodin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jajca, koju zastupa Delisa Mandžo, advokat iz Jajca, podnijela je 10. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000543 od 9. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-P-06-
000190 od 20. augusta 2007. godine obavezan je Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) apelantici na ime naknade nematerijalne štete platiti iznos od 15.000,00 KM, na ime naknade za izgubljeno uzdržavanje mjesečnu rentu od 90,00 KM počevši od 1. augusta 1999. godine pa dok za to postoje zakonski uvjeti, te na ime izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 4.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Tuženi je obavezan apelantici naknaditi troškove postupka u iznosu 4.438,14 KM. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva je odbijen kao neosnovan.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojemu je odlučeno o isplati rente za izgubljeno izdržavanje i troškovima postupka, na način da je odbijen apelanticin zahtjev za isplatu mjesečne rente, te je tuženi obavezan apelantici na ime troškova postupka umjesto ranije dosuđenog iznosa od 4.348,14 KM isplatiti iznos od 3.870,00 KM. Dalje, istom presudom je djelimično usvojena i žalba apelantice i prvostepena odluka preinačena u dijelu u kojemu je odlučeno o kamati na način da je apelantici dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe. U preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000543 od 9. juna 2009. godine apelanticina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pobijane pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.
e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000543 od 9. juna 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-07-000543 od 21. januara 2008. godine.
9. S obzirom da je osporena presuda Kantonalnog suda punomoćnici apelantice uručena 21. februara 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. jula 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović