Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2384/09 (V. Ž.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2384/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 2384/09, rješavajući apelaciju Veljka Živkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljka Živkovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000356 od 14. maja 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljko Živković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kanade, kojeg zastupa Mehmedalija Kadrispahić iz Zavidovića, podnio je 23. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000356 od 14. maja 2009. godine.

2. Zaključkom Službe za upravu privrednih djelatnosti općine Zavidovići, broj 03/6-23-3732 od 31. jula 2002. godine, odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje stana u ulici Branilaca grada, lamela 7, Zavidovići, međutim, rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-992/02 od 19. marta 2003. godine, poništen je navedeni zaključak i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

3. Rješenjem Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03/6-23-3732/02 od 17. decembra 2003. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje predmetnog stana kao neblagovremen i određeno da žalba ne zadržava izvršenje rješenja. U provedenom postupku Služba je utvrdila da apelantov zahtjev podnesen 25. juna 2002. godine je jedini zahtjev koji je zaprimljen u Općini Zavidovići, te kao takav podnesen nakon isteka rokova predviđenih članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine F BiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 54/01 i 29/03).

4. Rješenjem Ministarstva, broj 12-23-5/04 od 27. maja 2005. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe.

5. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-775/05 od 5. jula 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

6. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000356 od 14. maja 2009. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

7. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant je podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, koji je u ponovnom postupku rješenjem Službe, broj 03/6-23-3732/02 od 17. decembra 2003. godine, odbijen kao neblagovremen. Postupajući po apelantovoj žalbi, Ministarstvo je rješenjem, broj 12-23-5/04 od 27. maja 2005. godine, odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Službe. Apelant je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj U-775/05 od 5. jula 2006. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za vraćanje stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav Službe i Ministarstva zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Kantonalnog suda, nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li je zakonita ili ne procesna odluka Ministarstva kojom je potvrđeno rješenje Službe a kojim je apelantov zahtjev za vraćanje stana odbijen kao neblagovremen. Vrhovni sud je zatim presudom odbio i apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

11. Dakle, Služba, Ministarstvo i redovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelantovog prava na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2384/09 (V. Ž.) | Sudska praksa | Aktio