Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2597/09 (A. R.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2597/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 2597/09, rješavajući apelaciju Ane Raić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Raić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj U-1640/05 od 28. decembra 2005. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj UP-09-04-25-24/05 od 13. oktobra 2005. godine i rješenja Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostara, dj. broj 13/VI-25-640/2004 od 18. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Raić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000030 od 29. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Raić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nevenka Oručević, advokat iz Mostara, podnijela je 13. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000030 od 29. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1640/05 od 28. decembra 2005. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-09-04-25-24/05 od 13. oktobra 2005. godine i rješenja Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel), dj. broj 13/VI-25-640/2004 od 18. novembra 2004. godine.
2. Rješenjem Odjela, broj 13/VI-25-640/2004 od 18. novembra 2004. godine, utvrđeno je da je apelantica višestruki korisnik i da je dužna da odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, pod prijetnjom prisilnog iseljenja, napusti stan u ulici kralja Tomislava 67/III, Mostar, i ključeve preda Odjelu.
3. Rješenjem Ministarstva, broj UP-09-04-25-24/05 od 13. oktobra 2005. godine, odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja Odjela.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj U-1640/05 od 28. decembra 2005. godine, odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000030 od 29. maja 2009. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.
6. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; » U odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj U-1640/05 od 28. decembra 2005. godine, rješenja Ministarstva, broj UP-09-04-25-24/05 od 13. oktobra 2005. godine i rješenja Odjela, dj. broj 13/VI-25-640/2004 od 18. novembra 2004. godine
8. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-1640/05 od 28. decembra 2005. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 29. maja 2008. godine donio presudu po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000030 od 29. maja 2009. godine
9. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-
000030 od 29. maja 2009. godine kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravomoćno okončan upravni postupak, ne tiče odlučivanja o apelantičinim građanskim pravima i obvezama, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu pravu na dom iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz toga proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović