Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2662/09 (Ž. K.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2662/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-2662/09, rješavajući apelaciju Željka Kordanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Kordanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 77 0 P 00307 09 Rev od 22. jula 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine i presude Osnovnog suda Prijedor, broj 77 0 P 00307 06 P od 17. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Kordanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 18. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 77 0 P 00307 09 Rev od 22. jula 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine i presude Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 77 0 P 00307 06 P od 17. oktobra 2008. godine.
2. Osnovni sud je presudom, broj 77 0 P 00307 06 P od 17. oktobra 2008. godine, koja je potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu presudom Okružnog suda, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine obavezao apelanta da Draganu Krnjajiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime duga isplati iznos od 7.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15. septembra 2005. godine, do isplate kao i naknadu troškova postupka u iznosu od 420,00 KM, dok se preostali zahtjev tužitelja, preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 77 0 P 00307 09 Rev od 22. jula 2009. godine odbačena je apelantova revizija s obzirom na to da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila propisani kriterijum Zakona o parničnom postupku u iznosu od 10.000,00 KM a vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 7.000,00 KM. Kako Sud, nije našao da bi odlučivanje o reviziji u konkretnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske kovencije te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 77 0 P 00307 09 Rev od 22. jula 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine, uručena 23. aprila 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. augusta 2009. godine godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj 77 0 P 000307 09 GŽ od 25. marta 2009. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović