Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2706/09 (E. V.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2706/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 2706/09, rješavajući apelaciju Ernadina Vejzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ernadina Vejzovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 020 672 08 Rev od 26. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 020672 07 Gž od 17. decembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-

020672 99 od 8. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ernadin Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 20. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 P 020 672 08 Rev od 26. maja 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 020672 07 Gž od 17. decembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-020672 99 od 8. novembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-020672 99 od 8. novembra 2007. godine, prekinut je postupak u odnosu na tuženog „Rad“ d.o.o. Mostar zbog prestanka postojanja, odbijen apelant sa tužbenim zahtjevom za vraćanje na posao, isplatu neisplaćenih plata i naknada za rad na terenu i uvezivanje radnog staža, te je obavezan tuženi Edin Šuta da apelantu isplati određeni iznos na ime naknade plaće, uveže radni staž i uplati doprinose na ime penzijskog i invalidskog osiguranja, te da isplati apelantu otpremninu sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže precizirano u izreci presude.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020672 07 Gž od 17. decembra 2007. godine, prvostepena presuda je preinačena u stavu 4. izreke u odnosu na početak toka zakonskih zateznih kamata, na način preciziran u izreci presude, dok je u ostalom dijelu odbijena kao neosnovana apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 58 0 P 020 672 08 Rev od 26. maja 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjvaljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da budući da pobijani dio pravosnažne presude (st. 1. i 2. prvostepene presude koju je drugostepeni sud potvrdio jer je samo preinačio vrijeme trajanja kamate na dosuđeni dio naknade za otpremninu), iako se radi dijelom o nenovčanom potraživanju – vraćanju na posao a dijelom o novčanom ali neodređenog iznosa, nema označene vrijednosti spora u samoj tužbi, a niti se iz postavljenog tužbenog zahtjeva može utvrditi koliko je to novčano potraživanje za taj dio tužbenog zahtjeva, sa kojim je apelant odbijen, to nisu ispunjeni uslovi iz člana 237. stav 2. kao ni uslovi iz stava 3. citiranog člana Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) da se revizija dopusti, jer rješenje ovog spora po ocjeni ovog suda nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 58 0 P 020 672 08 Rev od 26. maja 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020672 07 Gž od 17. decembra 2007. godine. S obzirom na to da je apelantu 21. decembra 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020672 07 Gž od 17. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2706/09 (E. V.) | Sudska praksa | Aktio