Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2823/09 (Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2823/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-2823/09, rješavajući apelaciju Finansijske policije Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Finansijske policije Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Pž-08-000059 od 14. jula 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj Ip-3622/05 od 17. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), koju prema punomoći glavnog inspektora apelanta zastupa Enisa Kafedžić, stručni savjetnik za pravne poslove apelanta, podnio je 7. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Pž-08-000059 od 14. jula 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-3622/05 od 17. marta 2008. godine.
2. Apelant je 30. septembra 2005. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika OZ „JUNIOR“ Sarajevo, radi naplate novčanog potraživanja na ime neplaćenog poreza na promet proizvoda i usluga u iznosu od 1.002.152,78 KM i 1.100.152,78 KM na ime nepreračunatih kamata, a na osnovu Rješenja inspektora finansijske policije o obračunu i plaćanju zakonskih obaveza broj FP-50-204/13-119/6-110/19-2/97 od 7. avgusta 1997. godine.
3. Općinski sud se Rješenjem broj Ip-3622/05 od 17. marta 2008. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Pž-08-000059 od 14. jula 2009. godine, oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odbacio apelantov prijedlog za izvršenje.
4. Naime, Općinski sud je konstatovao da nije nadležan za prinudnu naplatu neizmirenog poreza. U vezi sa tim, naveo je da je odredbom člana 23. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da su izvršne isprave na osnovu kojih sud određuje izvršenje, pored ostalih, i odluke koje su donesene u upravnom postupku ukoliko glase na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno. Međutim, konstatovao je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana
23. ZIP-a, s obzirom da je zakonima koji uređuju oblast poreza propisano da se prinudna naplata poreza od građana vrši administrativnim putem. Nadalje, naveo je da je odredbom člana 269. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da se izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi radi ostvarenja novčanih potraživanja i nenovčanih obaveza, a odredbom člana 272. stav 2. istog zakona je propisano da administrativno rješenje provodi organ uprave po odredbama tog zakona. Pored toga, istakao je da je odredbama čl. 114. do 142. Zakona o porezima Kantona Sarajevo u cjelosti propisan postupak prinudne naplate poreza, dok je Zakonom o porezu na dodatu vrijednost regulisan kompletan sistem plaćanja poreza, a Zakonom o postupku prinudne naplate indirektnih poreza je uređen postupak po kojem Uprava za indirektno oporezivanje prinudnim putem naplaćuje indirektne poreze i druga dugovanja poreskim putem, što se vrši administrativnim putem. Shodno navedenom, Općinski sud je zaključio da rješavanje konkretne stvari spada u nadležnost organa uprave, pa je primjenom člana 21. ZIP-a, u vezi sa članom 16. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Kantonalni sud zaključio da je prvostepeno rješenje pravilno i doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer sud nije nadležan da izvršava odluke koje su donesene u upravnom postupku za koje je zakonom propisano da ih izvršavaju organi uprave. Takođe, istakao je da na drugačiju odluku suda ne može uticati činjenica da Zakonom o finansijskoj policiji, kao posebnim zakonom na osnovu kojeg su utvrđene neuplaćene poreske obaveze izvršenika nije predviđen poseban postupak prinudne naplate utvrđenih obaveza, a na koju se apelant pozivao u svojoj žalbi.
6. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, smatra da su osporene odluke donesene pogrešnom primjenom odnosno pogrešnim tumačenjem pozitivnih zakonskih odredbi. Apelant navodi da Zakonom o finansijskoj policiji nije predviđen poseban postupak prinudnog izvršenja izvršnih rješenja inspektora apelanta i da su zbog toga njihova rješenja izvršavali drugi organi, zbog čega smatra da je legitimno njegovo obraćanje Općinskom sudu za prinudno izvršenje nenaplaćenih novčanih potraživanja prema izvršeniku, na šta, kako tvrdi, nedvosmisleno upućuje član 273. stav 2. ZUP-a.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud primjećuje da je članom 274. stav 3. ZUP-a propisano da administrativno izvršenje rješenja koja donose institucije koje imaju javne ovlasti, koje nisu zakonom ovlaštene da same izvršavaju svoja rješenja, dozvoljava i provodi općinska odnosno gradska služba za upravu nadležna za poslove opće uprave na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište izvršenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije određena nadležnost drugog organa.
10. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je apelant u konkretnom slučaju imao mogućnost da, u skladu sa članom 274. stav 3. ZUP-a, podnese zahtjev za izvršenje rješenja inspektora apelanta broj FP-50-204/13-119/6-110/19-2/97 od 7. avgusta 1997. godine općinskoj odnosno gradskoj službi za upravu nadležnoj za poslove opšte uprave na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište izvršenika, što nije učinio. Umjesto toga, apelant je podnio prijedlog za izvršenje tog rješenja Općinskom sudu, koji su sudovi odbacili zbog nenadležnosti za odlučivanje. Dakle, propust apelanta da se obrati nadležnom upravnom organu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se Općinski sud i Kantonalni sud nisu upuštali u osnovanost njegovog prijedloga za izvršenje, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po prijedlogu za izvršenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović