Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3200/09 (K. K.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3200/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-3200/09, rješavajući apelaciju Kabaša Krasnićija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kabaša Krasnićija podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-09-000175 od 15. jula 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 010805 09 Kz od 3. aprila 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 010805 04 K od 17. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kabaš Krasnići (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 13. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-09-000175 od 15. jula 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 010805 09 Kz od 3. aprila 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 010805 04 K od 17. marta 2009. godine
2. Općinski sud je Rješenjem broj 43 0 K 010805 04 K od 17. marta 2009. godine, obustavio krivični postupak protiv okrivljenog M.K. (u daljnjem tekstu: okrivljeni) zbog krivičnog djela prevare iz člana 282. stav 2. KZ FBIH (zbog toga što je Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona odustalo od krivičnog gonjenja okrivljenog za navedeno krivično djelo), dok je apelanta na osnovu člana 101. stav 3. ranijeg Zakona o krivičnom postupku („Službene novine FBiH“, 43/98, u daljnjem tekstu: ZKP) uputio na parnicu sa zahtjevom za naknadu štete.
3. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda zbog bitnih povreda odredaba ZKP-a, tvrdeći da je ga je Općinski sud prema članu 56. stav 1. ZKP-a trebao uputiti da ima mogućnost sam preduzeti krivično gonjenje. Međutim, Kantonalni sud je Rješenjem broj 43 0 K 010805 09 Kz od 3. aprila 2009. godine, odbacio žalbu kao nedopuštenu, konstatujući da je apelant u smislu člana 354. stav 4. ZKP-a mogao izjaviti žalbu protiv osporenog rješenja samo u pogledu odluke o troškovima postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
4. Takođe, Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Kž-09-000175 od 15. jula 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu žlabu koju je apelant podnio protiv rješenja Kantonalnog suda, uz obrazloženje da odredbama ZKP-a nije predviđena mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja koja su donesena u drugom stepenu.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena sljedeća prava: pravo na pristup sudu, pravo na nepristrasan i nezavisan sud i pravo na suđenje u razumnom roku, kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da je povrede naprijed navedenih prava došlo na taj način što mu je nezakonitim postupanjem sudova u predmetnom postupku onemogućeno da preuzme krivično gonjenje protiv okrivljenog, te zbog toga što su njegove žalbe su odbačene kao nedopuštene, a sam postupak je trajao nedopustivo dugo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žali na odluke donesene u vezi obustave krivičnog postupka koji se vodio protiv okrivljenog.
8. Ustavni sud konstatuje da apelant u navedenom postupku kojeg osporava predmetnom apelacijom nije niti osumnjičeni niti okrivljeni za krivično djelo, već se njegov zahtjev, kao oštećenog, odnosi na krivični postupak protiv drugog lica. U vezi s tim, opravdano se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
9. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
10. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Iz navedenog proizilazi da se pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne odnosi na vođenje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno navedenom, te s obzirom na akcesoran karakter člana 13. Evropske konvencije, i apelantovi navodi u vezi sa povredom prava djelotvoran pravni lijek su inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant se takođe žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud ponavlja da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima odlučivalo o krivičnom gonjenju trećeg lica, te zaključuje da se postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta (vidi Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović