Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3236/09 (A.K. i I. K.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3236/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 3236/09 rješavajući apelaciju A.K. i I. K. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.K. i I. K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000633 od 4. augusta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Visokom broj P-420/04 od 20. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. A.K. i I. K. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 15. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-

000633 od 4. augusta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine, i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-420/04 od 20. januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-420/04 od 20. januara 2006. godine obavezani su apelanti kao tuženi da tužitelju A.K. solidarno nadoknade nematerijalnu štetu za pretrpjele duševne bolove zbog povrede časti i prava ličnosti u iznosu od 1.200,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. januara 2006. godine pa do isplate, kao i da nadoknade parnične troškove u iznosu od 462,30 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Kantonalni sud je presudom broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine odbio žalbu apelanata izjavljenu protiv prvostepene presude, dok je žalbu tužitelja djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na kamate i troškove spora na način bliže naveden u izreci presude, a u ostalom dijelu žalbu tužitelja je odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000633 od 4. augusta 2009. godine odbačena je kao nedopuštenu revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude. Vrhovni sud je obrazložio da, budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju iznosi 1.200 KM, revizija apelanata je nedozvoljena, jer navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Rev-08-000633 od 4. augusta 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantima presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-000789 od 23. oktobra 2007. godine uručena 9. novembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. oktobra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3236/09 (A.K. i I. K.) | Sudska praksa | Aktio