Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3399/09 (MP „Nova Trgovina“ Orašje)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3399/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-3399/09, rješavajući apelaciju MP „Nova Trgovina“ Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MP „Nova Trgovina“ Orašje podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 007967 09 Gvlž od 8. oktobra 2009. godine i broj 25 0 P 007967 09 Gvl od 3. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. MP „Nova Trgovina“ Orašje (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle, podnio je 30. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 007967 09 Gvlž od 8. oktobra 2009. godine i broj 25 0 P 007967 09 Gvl od 3. septembra 2009. godine.
2. Općinski sud u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Presudu zbog propuštanja broj P-250/05 od 25. januara 2006. godine, kojom je apelant obavezan da tužitelju I.T. isplati iznos od 65.074,23 KM na ime naknade štete zbog nemogućnosti uspostavljanja radno-pravnog statusa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka.
3. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda broj P-250/05 od 25. januara 2006. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 25 0 P 007967 09 Gvl od 3. septembra 2009. godine, potvrđenim Rješenjem broj 25 0 P 007967 09 Gvlž od 8. oktobra 2009. godine, odbio apelantov prijedlog kao neosnovan, konstatujući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, traži naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.684,80 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda broj P-250/05 od 25. januara 2006. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-563/05 od 28. juna 2005. godine). Iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim Rješenjem Kantonalnog suda Rješenjem broj 25 0 P 007967 09 Gvlž od 8. oktobra 2009. godine, nije odlučivao o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda broj P-250/05 od 25. januara 2006. godine. Nadalje, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo niti o apelantovim pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U vezi sa apelantovim zahtjevom za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.684,80 KM, Ustavni sud ističe da nije ovlašten da nadoknađuje te troškove.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović