Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3486/09 (A. A.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3486/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 3486/09 rješavajući apelaciju Ante Anića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Anića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-09-
000 125 od 20. avgusta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Anto Anić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dolca, Općina Novi Travnik, podnio je 7. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-09-
000 125 od 20. avgusta 2009. godine.
2. Općinski sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 14. oktobra 2003. godine donio presudu broj P-10/00 kojom je obavezana Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime nevraćenih materijalno-tehničkih sredstava, pobliže preciziranih u dispozitivu presude, naknadi njihovu vrijednost u ukupnom iznosu od 130.376,25 KM. Presudom je tužena obavezana da apelantu nadoknadi štetu za mobilizirana MTS., pobliže precizirana u dispozitivu presude, a koja su u međuvremenu potpuno ili djelimično uništena, u ukupnom iznosu od 88.524,73 KM. Nadalje, tužena je obavezana da na ime izgubljene dobiti zbog nevraćenih mobiliziranih MTS za period nakon prestanka rata i ratne opasnosti isplati iznos i to za utovarivač ULT 220 iznos od 1.496.988,00 KM, za kamion MAN 16 230 iznos od 628.600,50 KM, za kamion «Damper» iznos 1.464,000,00 KM, za utovarivač ULT 160 iznos od 196.992,00 KM, za auto-dizalicu ČKD 25 T iznos od 177.693,75 KM, za kamion MAN 15 216 iznos od 55.509,30 KM, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 257.493,19 KM. U preostalom dijelu apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000 125 od 20. avgusta 2009. godine žalba apelanta izjavljena protiv prvostepene presude je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužene djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena, na način da je tužena obavezana da apelantu nadoknadi na ime uništenih i nestalih materijalno tehničkih sredstava njihovu vrijednost i to za kamion kiper MAN 16-230 iznos od 16.000,00 KM, za Utovarivač ULT 160 iznos od 39.930,17 KM, za autodizalicu ĆKD 28T iznos od 34.594,56 KM, za kamion kiper MAN 15-216 iznos od 14.000,00 KM, za nož za čišćenje snijega iznos od 3.120,00 KM, za posipač soli za MAN 16-230 iznos od 42.250,00 KM i za mrežaste lance 2 komada iznos od 6.370,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja. Presudom je tužena obavezana da apelantu na ime naknade štete koja se ogleda u vidu izgubljene dobiti zbog nevraćenih mobiliziranih MTS za period nakon prestanka rata i neposredne ratne opasnosti isplati iznose i to za utovarivač ULT 220 za period 23. decembra 1996. godine do 7. oktobra 2002. godine iznos od 1.496.988,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje i na iznose pobliže precizirane u dispozitivu presude. Za kamion „Damper" za period 23. decembra 1996. godine do 7. oktobra 2002. godine iznos od 1.464.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje i na iznose pobliže precizirane u dispozitivu presude. Presudom je tužena obavezana da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 227.499,12 KM. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen kao neosnovan.
4. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000 125 od 20. avgusta 2009. godine. Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) i člana 2. Protokola broj 4. uz Konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na zloupotrebu prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović