Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3517/09 (S. M. i E. M.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3517/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-3517/09, rješavajući apelaciju Sakiba Maljiševića i Emine Maljišević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Maljiševića i Emine Maljišević podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Pr-08-000244 od 11. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Maljiševića i Emine Maljišević podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-000412 od 4. septembra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Kv-09-000003 od 6. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Maljišević i Emina Maljišević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Šemso Numanović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 10. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000412 od 4. septembra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Kv-09-000003 od 6. jula 2009. godine, te Rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000244 od 11. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000244 od 11. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine, apelanti su oglašeni krivim za počinjeni prekršaj iz člana 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru, kažnjiv po članu 7. stav 1. tačka 2. istog zakona, za koji im je izrečena uslovna osuda kojom im je utvrđena novčana kazna u iznosu od po 200,00 KM, te je istovremeno određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko apelanti u roku od godine dana od dana pravosnažnosti tog rješenja ne izvrše novi prekršaj. Takođe, predmetnim rješenjem apelanti su obavezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 KM.
3. Apelanti su 26. marta 2009. godine podnijeli zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-Kv-09-000003 od 6. jula 2009. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000412 od 4. septembra 2009. godine, odbacio predmetni zahtjev, konstatujući da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uslovi za ponavljanje postupka.
4. Apelanti se žale da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traže da se osporena rješenja ponište i da im se na ime naknade štete zbog „bespotrebnog plaćanja advokatskih usluga isplati iznos od 1.050,00 KM sa kamatama“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine i Rješenje Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000244 od 11. decembra 2008. godine.
6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljeno rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine, s obzirom da su apelanti 26. marta 2009. godine podnijeli zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog tim rješenjem, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedeno rješenje Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. novembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje Kantonalnog suda.
7. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi samo naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva odnosno nedopustiva zbog proteka roka za podnošenje apelacije, apelantima u svakom slučaju ne pripada to pravo.b. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000412 od 4. septembra 2009. godine i Rješenje Općinskog suda broj 032-0-Kv-09-000003 od 6. jula 2009. godine
8. Apelanti se žale da je osporenim rješenjima, kojima je odbačen njihov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-
Pžp-09-000014 od 26. januara 2009. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka.
10. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović