Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3679/09 (A. J.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3679/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 3679/09, rješavajući apelaciju Adnana Jamakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Jamakovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 008 863 09 Gž od 30. septembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adnan Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, koga zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnio je 24. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 008 863 09 Gž od 30. septembra 2009. godine.
2. Apelant je protiv A.K. (u daljnjem tekstu: tuženi) Općinskom sudu Goražde (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu radi naknade štete, vsp. 21.000,00 KM, u kojoj je, nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, tražio od ovog suda da tuženog obaveže da mu, na ime naknade nematerijalne štete, zbog duševnih bolova usljed umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 15.000,00 KM, zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.470,00 KM i zbog pretrpljenog straha iznos od 3.000,00 KM.
3. Presudom Općinskog suda broj 45 0 P 008 863 08 P od 7. maja 2009. godine tuženi je obavezan da apelantu, na ime naknade materijalne štete za duševne bolove usljed umanjenja životne aktivnosti, isplati iznos od 5.000,00 KM, za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos od 1.470,00 KM i za pretrpljeni strah isplati iznos od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. maja 2009. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.235,00 KM. Sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa apelant je odbijen kao neosnovan.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 45 0 P 008 863 09 Gž od 30. septembra 2009. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i prvostepena presuda Općinskog suda od 7. maja 2009. godine preinačena u dijelu odluke o dosuđenom iznosu nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti tako da je tuženi, umjesto iznosa od 5.000,00 KM dužan apelantu isplatiti iznos od 1.000,00 KM. U preostalom dijelu, Kantonalni sud je potvrdio prvostepenu presudu.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda broj 45 0 P 008 863 09 Gž od 30. septembra 2009. godine povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te prava iz čl. 7. i 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, na ime naknade nematerijalne štete, apelantu dosudio ukupan iznos od 5.470,00 KM, dok je ukupno apelantovo potraživanje po istom pravnom osnovu, nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, iznosilo 19.470,00 KM. U tom smislu, Ustavni sud konstatuje da je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude 14.000,00 KM, tj. iznos veći od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović