Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3810/09 (Z. S.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3810/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 3810/09, rješavajući apelaciju Zijada Sitnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Sitnića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000021 od 8. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijad Sitnić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 7. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-
000021 od 8. septembra 2009. godine.
2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/5-372-2356/99 od 30. maja 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-5697/02 od 6. januara 2003. godine, potvrđeno je da je Š.H. nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Gradačačka broj 104/V i dozvoljeno mu vraćanje u posjed istog, te riješeno da apelantu prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana i naloženo mu da isti napusti.
3. Presudom Kantonalnog suda broj U-41/03 od 29. septembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zatjev podnesen protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 6. januara 2003. godine.
4. Apelant je, potom, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 29. septembra 2006. godine, koji je Vrhovni sud presudom broj 070-0-Uvp-07-000021 od 8. septembra 2009. godine odbio kao neosnovan.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000021 od 8. septembra 2009. godine povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000021 od 8. septembra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-41/03 od 29. septembra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o nejgovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Nadalje, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti o pravima zaštićenim odredbama člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae i u ovom dijelu inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović