Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3842/09 (M.L.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3842/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP- 3842/09, rješavajući apelaciju M.L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.L. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-
Uvp-08-001274 od 7. oktobra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Zenica broj 004-0-U-08-000322 od 31. oktobra 2008. godine i rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 01/1-
1140695371 od 22. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 7. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-001274 od 7. oktobra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-
0-U-08-000322 od 31. oktobra 2008. godine i rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 01/1-1140695371 od 22. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Zavoda broj 01/1-1140695371 od 22. maja 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta koju je izjavio protiv zaključka Kantonalne administrativne službe Zenica broj 1140695371 od 19. februara 2008. godine, a kojim je odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem SIZ PIO BiH Filijala Zenica od 13. maja 1986. godine.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000322 od 31. oktobra 2008. godine tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Zavoda broj 01/1-1140695371 od 22. maja 2008. godine je odbijena kao neosnovana.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001274 od 7. oktobra 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud prilikom odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu nije povrijedio pravila postupka niti odredbe materijalnih propisa te da je pravilno odlučio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001274 od 7. oktobra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović