Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4089/09 (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4089/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 4089/09, rješavajući apelaciju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-09-000328 od 30. septembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000328 od 30. septembra 2009. godine.

2. Ustavni sud je u apelantovom predmetu donio mertornu odluku i to broj AP-957/06 od 13. juna 2006. godine.

3. Ustavni sud je u predmetnoj odluci utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) u odnosu na pravo na pristup sudu, te naložio Osnovnom sudu u Banja Luci da bez daljnjeg odgađanja uzme u rad predmet broj P-

2757/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

4. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2757/00 od 20. februara 2009. godine, obavezani su Republika Srpska i Općina Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade materijalne štete za uništenu nepokretnu imovinu, vjerske objekte solidarno plate ukupan iznos od 64.762.347,00 KM i to za: Arnaudiju džamiju, Gazanferija džamiju, Behrem-efendijinu džamiju, Ferhad pašinu džamiju, Hadži Zulfikar džamiju, Osmanija džamiju, Hadži Omerovu džamiju, Hadži Perviz džamiju, Hadži Šabanovu džamiju, Vrbanaj džamiju, Sefer begovu džamiju, Hadži Begzad džamiju, Sofi-Mehmed pašinu džamiju, Mehdi begovu džamiju, Salihija džamiju, Hadži Kurd džamiju (u daljnjem tekstu: vjerski objekti) iznose pobliže navedene u izreci presude, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate i da apelantu nakande troškove parničnog postupka u iznosu od 34.800,00 KM.

5. Okružni sud je donio presudu broj 011-0-Gž-09-000328 od 30. septembra 2009. godine, kojom je uvažio žalbu tuženih, presudu Osnovnog suda broj P-2757/00 od 20. februara 2009. godine preinačio na način da je tužbeni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan i obavezao apelanta da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.375,00 KM, a preko dosuđenog iznosa zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka do traženih 115.762,50 KM odbio kao neosnovan.

6. Uvidom u apelaciju proizilazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000328 od 30. septembra 2009. godine. Postupak po reviziji je u toku.

7. Apelant smatra da je pobijanom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

11. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4089/09 (Islamska zajednica u Bosni i… | Sudska praksa | Aktio