Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4117/09 (I. Š.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4117/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 4117/09, rješavajući apelaciju Ive Šimića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Šimića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000471 od 8. jula 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Sedad Kadić, advokat iz Ilidže, podnio je 28. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-000471 od 8. jula 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2939/01-B od 16. januara 2004. godine raskinut je predugovor broj 253/89 zaključen 28. decembra 1998. godine između apelanta kao investitora i tužene Stambene zadruge «Bosna» iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: tužena) kao graditelja jednosobnog stana u Sarajevu, u ulici Ljubljanska čikma broj 2, suteren I, stan broj 4 u površini od 48,00 m2, pa je slijedom toga tužena dužna apelantu vratiti novčana sredstva uplaćena za izgradnju stana u iznosu od 90.564,47 KM, sa zateznim kamatama od 30. juna 2002. godine pa do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.911,00 KM. Stavom 2 dispozitiva presude apelant je odbijen sa zahtjevom za određivanje privremene mjere.
3. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je presudom broj 009-0-Gž-06-000471 od 4. oktobra 2006. godine žalbu djelimično uvažio u odnosu na odluku o zateznim kamatama, pa je u tom dijelu prvostepenu presudu preinačio na način da je zateznu kamatu dosudio od 10. februara 2003. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000471 od 4. oktobra 2006. godine tužena je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji je rješenjem broj 070-0-Rev-07-000179 od 6. marta 2008. godine reviziju uvažio, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je presudom broj 009-0-Gž-06-000471 od 8. jula 2009. godine žalbu tužene djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o vraćanju uplaćenih novčanih sredstava, pa je tuženu obavezao da apelantu isplati iznos od 6.713,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. jula 2002. godine pa do isplate, dok je apelant dužan tuženoj naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.330,50 KM.
6. Prema navodima iz apelacije, apelant je 24. novembra 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000471 od 8. jula 2009. godine. Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
7. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
11. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović