Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4145/09 (D. T.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4145/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-4145/09, rješavajući apelaciju Dmitra Tihostupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dmitra Tihostupa podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 0001764 09 Rev od 26. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka broj 77 0 P 001764 09 Gz od 28. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda Prijedor broj 77 0 P 001764 08 P od 10. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dmitar Tihostup (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 26. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 0001764 09 Rev od 26. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001764 09 Gz od 28. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 001764 08 P od 10. februara 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 P 001764 08 P od 10. februara 2009. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 001764 09 Gž od 28. aprila 2009. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženom Ž.T. naloži da ukloni drveni objekat kao i zasade koji se nalaze na zemljištu pobliže označenom u osporenim odlukama. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda pravilna i zakonita zbog čega apelantovim žalbenim navodima nije moglo biti udovoljeno.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 0001764 09 Rev od 26. novembra 2009. godine, apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 001764 09 Gž od 28. aprila 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pobijane pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 2. Deklaracije o ljudskim pravima. 5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 001764 09 Gz od 28. aprila 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 0001764 09 Rev od 26. novembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 77 0 P 001764 09 Gz od 28. aprila 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Okružnog suda, budući da je iz prema stanja u spisu vidljivo da je apelant reviziju Vrhovnom sudu izjavio 3. juna 2009. godine, pa se podrazumjeva da je osporeno rješenje Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. decembra 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4145/09 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio