Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-538/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-538/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-538/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj 58 0 P 0069999 08 Gž od 7. januara 2010. godine i presude Općinskog suda Mostar, broj 07 58 006999 06 P od 6. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Kantonalnom javnom pravobranilaštvu Mostar, podnio je 10. februara 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar, (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 0069999 08 Gž od 7. januara 2010. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 006999 06 P od 6. juna 2008. godine. Apelant je ujedno tražio i donošenje privremene mjere kojom bi se odložio postupak izvršenja na osnovu presude Općinskog suda, broj 07 58 006999 06 P od 6. juna 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 07 58 006999 06 P od 6. juna 2008. godine, utvrđeno je da apelant kao drugotuženi dužan isplatiti Sanelu Musliću (u daljnjem tekstu: tužitelj) naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 45.000,00 KM, u iznosima bliže navedenim u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 24. marta 2006. godine, pa do isplate a sve u roku od 30 dana. Obavezan je naknaditi i troškove za tuđu njegu i pomoć za period od 24. aprila 2005. godine do 29. oktobra 2007. godine, te na iznose dospjele nakon 24. marta 2006. godine i zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos, počevši od šestog u mjesecu pa do dana isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.093,00 KM, u roku od 30 dana. Dio tužbenog zahtjeva za isplatu 5.000,00 KM na ime duševnih bolova, iznosa od 1.000,00 KM za pretrpljeni strah i potraživanje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete za period od 24. aprila 2005. godine do 24. marta 2006. godine, kao i mjesečne rente po osnovu tuđe njege i pomoći za period poslije 29. oktobra 2007. godine, mjesečno potraživanje u iznosu od 150,00 KM, te potraživanje zakonske kamate preko dosuđenog datuma, je odbijen. Također odbijen i tužbeni zahtjev za isplatu rente zbog gubitka zarade u mjesečnom iznosu od 500,00 KM, počevši od 24. aprila 2005. godine pa do izmjenjenih okolnosti sa zakonskom kamatom. Odbijen je i tužbeni zahtjev u odnosu na HŽK ''Zrinjski'' kao prvotuženog, kojim je traženo da solidarno sa apelantom naknadi štetu za: duševne bolove u iznosu od 30.000,00 KM, za fizičke bolove iznos od 10.000,00 KM, za strah 5.000,00 KM, za naruženost 6.000,00 KM, sve sa zakonskom kamatom počevši od 24. aprila 2005. godine sa isplatom najkasnije do petog u tekućem mjesecu sa zateznim kamatama od dospjelosti svakog mjesečnog potraživanja, kao i na isplatu rente zbog gubljenja zarade u iznosu od 5000,00 KM pod istim uslovima. Ujedno je tužilac dužan naknaditi troškove parničnog postupka prvotuženom u iznosu od 2.680,00 KM u roku od 30 dana.
3. Presudom Kantonalnog suda Mostar, broj 58 0 P 0069999 08 Gž od 7. januara 2010. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana a žalba tužitelja djelomično uvažena na način da se izmijeni iznos troškova postupka na 5.280,00 KM, umjesto dosuđenih 3.093,00 KM.
4. Apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda Mostar, broj 58 0 P 0069999 08 Gž od 7. januara 2010. godine nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine ).
8. Apelant protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj 58 0 P 0069999 08 Gž od 7. januara 2010. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost spora u presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda u visini od 88.000,00 KM proizilazi da je u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Apelant je ujedno tražio i donošenje privremene mjere. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović