Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-543/10 (C. P.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-543/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-543/10, rješavajući apelaciju C. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija C. P. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova, broj 27/02-23-9642/07 od 6. decembra 2007. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-4692/98 od 17. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija C. P. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Uvp-08-000211 od 12. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. C. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srbije, koju zastupa Mustafa Karović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-08-000211 od 12. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-9642/07 od 6. decembra 2007. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23/6-372-4692/98 od 17. oktobra 2007. godine.

2. Rješenje Uprave, broj 23/6-372-4692/98 od 17. oktobra 2007. godine, kojim je usvojen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana, poništeno je rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-9642/07 od 6. decembra 2007. godine. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-

000005 od 27. marta 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba, koju je apelantica podnijela protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-9642/07 od 6. decembra 2007. godine.

3. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine, koji je Vrhovni sud odbio presudom, broj 070-0-Uvp-

08-000211 od 12. novembra 2009. godine.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na preusudu Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine

6. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje ali je isti presudom Vrhovnog suda, broj 070-0- Uvp-08-000211 od 12. novembra 2009. godine odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine.

7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000211 od 12. novembra 2009. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda broj 009-0-U-

08-000005 od 27. marta 2008. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000211 od 12. novembra 2009. godine

8. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-

000211 od 12. novembra 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-08-000005 od 27. marta 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelanticinim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-543/10 (C. P.) | Sudska praksa | Aktio