Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-581/10 (N. G., M. K. i R. I.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-581/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovi predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, ne u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP-581/10, rješavajući apelaciju Neđe Gligića, Marka Kokanovića i Radenka Isakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Gligića, Marka Kokanovića i Radenka Isakovića podnesena protiv presude Okružnog suda Bijeljina, broj 80 0 P 002290 08 Gž od 16. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina, broj 80 0 P 002290 97 P od 9. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđo Gligić, Marko Kokanović i Radenko Isaković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Donjeg Crnjelova, podnijeli su 11. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 002290 08 Gž od 16. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 002290 97 P od 9. jula 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 80 0 P 002290 97 P od 9. jula 2008. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 80 0 P 002290 08 Gž od 16. decembra 2009. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata, kojim je traženo da Republika Srpska, Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), apelantima isplati iznos od 401.460,00 KM sa zakonskom kamatom od dana 14. jula 2005. godine pa do isplate, kao i naknadu troškova postupka, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Ujedno su apelanti obavezani da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 9.520,00 KM.
3. Apelanti protiv presude Okružnog suda, broj 80 0 P 002290 08 Gž od 16. decembra 2009. godine nisu izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), nego su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu.
4. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.)
7. Apelanti protiv presude Okružnog suda, broj 80 0 P 002290 08 Gž od 16. decembra 2009. godine, nisu izjavili reviziju Vrhovnom sudu a imali su tu mogućnost u smislu člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. Ustavni sud zapaža da je ispunjen imovinski cenzus, s obzirom da vrijednost spora iznosi 401.460,00 KM, pa proizilazi da su apelanti mogli izjaviti reviziju Vrhovnom sudu.
8. Naime, prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost spora u presudi Okružnog i Osnovnog suda u visini od 401.460,00 KM proizilazi da je u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović