Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2455/09 (E. K., H. H., S. K. i R. K.)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2455/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-2455/09, rješavajući apelaciju Emina Kasimovića, Hajrije Hrustić, Sultanije Kršo i Remzije Krznarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emina Kasimovića, Hajrije Hrustić, Sultanije Kršo i Remzije Krznarića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-

000 436 od 8. jula 2009. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-652/00 od 27. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Emin Kasimović, Hajrija Hrustić, Sultanija Kršo i Remzija Krznarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Hadžića, koje zastupa Dragiša Ristić, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 31. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 436 od 8. jula 2009. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-652/00 od 27. oktobra 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-652/00 od 27. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata protiv Milana Stajića (u daljnjem tekstu: tuženi) kojim su tražili da se utvrdi ništavost uknjižbe prava svojine u korist tuženog na nekretninama iz z.k. ul. 2399 k.o. Bijeljina, kao i da se utvrdi apsolutna ništavost ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključen među parničnim stranakama. Apelanti su obavezani da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 740,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 436 od 8. jula 2009. godine, revizja apelanata je odbačena, s obzirom na to da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu, nije prelazila propisani kriterijum Zakona o parničnom postupku u iznosu od 10.000,00 KM. Sud, nije našao da bi odlučivanje o reviziji u konkretnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda, broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 436 od 8. jula 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 29. juna 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-456/04 od 8. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu..

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2455/09 (E. K., H. H., S. K. i R. K.) | Sudska praksa | Aktio