Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2533/09 (Ž. Đ., Z. N., B. S., S. B., Đ. L.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2533/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP 2533/09, rješavajući apelaciju Živka Đedovca i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Đedovca, Zdravka Nunića, Brankice Simić, Stoje Blagojević, Đokice Lazić, Nade Rekanović, Rajne Mišurić, Nade Stanojević, Dragana Todorovića, Bože Pašalića, Ruda Nađa, Borislava Čakarevića, Dragana Lazarevića, Save Tomanića, Bože Božanovića, Cvijetina Čandića, Bratislava Zečevića, Duška Mikerevića, Davida Marjanovića, Simune Živanović, Slavice Radojčić, Milene Todorović, Milenka Grabovca, Nedeljka Jovanovića, Milana Kopića, Mirjane Lazarević, Dragana Simića, Slobodana Mihajlovića, Dušana Popovića, Živojina Starčevića, Živka Starčevića, Radmile Zečević, Mirka Andrića, Nedeljka Gligorića, Uroša Stevanovića, Petra Pašalića, Bore Pašalića, Žarka Lazića, Milivoja Ćelića, Srete Ristića, Mire Ninkovića, Ozrenka Pašalića, Čede Starčevića, Jeke Kovačević, Zorana Simakovića, Vojislava Đurića, Dragana Babića, Srete Radonjića, Nedeljka Josipovića, Zorana Čanića, Mladena Stojanovića, Todora Radića, Ratomira Sekulića, Mire Hadžić, Dušana Pašalića i Dušana Petrovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-08-000 409 od 7. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Đedovac, Zdravko Nunić, Brankica Simić, Stoja Blagojević, Đokica Lazić, Nada Rekanović, Rajna Mišurić, Nada Stanojević, Dragan Todorović, Božo Pašalić, Rudo Nađ, Borislav Čakarević, Dragan Lazarević, Savo Tomanić, Božo Božanović, Cvijetin Čandić, Bratislav Zečević, Duško Mikerević, David Marjanović, Simuna Živanović, Slavica Radojčić, Milena Todorović, Milenko Grabovac, Nedeljko Jovanović, Milan Kopić, Mirjana Lazarević, Dragan Simić, Slobodan Mihajlović, Dušan Popović, Živojin Starčević, Živko Starčević, Radmila Zečević, Mirko Andrić, Nedeljko Gligorić, Uroš Stevanović, Petar Pašalić, Boro Pašalić, Žarko Lazić, Milivoje Ćelić, Sreto Ristić, Miro Ninković, Ozrenko Pašalić, Čedo Starčević, Jeka Kovačević, Zoran Simaković, Vojislav Đurić, Dragan Babić, Sreto Radonjić, Nedeljko Josipović, Zoran Čanić, Mladen Stojanović, Todor Radić, Ratomir Sekulić, Mira Hadžić, Dušan Pašalić i Dušan Petrović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Tatjana Stojković, advokat iz Doboja, podnijeli su 7. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-08-000 409 od 7. oktobra 2008. godine. Apelant su nekoliko puta dostavljali dodatne informacije i dokumentaciju.
2. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 409 od 7. oktobra 2008. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Doboju, broj Rs-288/04 od 19. maja 2005. godine, u dijelu kojim je apelantima dosuđena naknada razlike plata, za period i u iznosima precizirano u izreci presude, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, na način preciziran u izreci presude, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena, odnosno ostala neizmijenjena. Presudom je odbijen kao neosnovan prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere obezbjeđenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-
Rev-09-000 139 od 9. aprila 2009. godine, odbačena je revizija apelanata. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelanti, s obzirom na prirodu pravnog odnosa povodom kojeg se vodi ovaj spor, suparničari iz člana 365. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) i da svaki od njih je u parnici samostalna stranka, tako da njegove radnje ili propuštanja ne koriste ili ne štete drugim apelantima kao suparničarima. Vrhovni sud je dalje naveo da iz istih razloga vrijednost spora se ne određuje prema ukupnom zbiru novčanih iznosa iz svih tužbenih zahtjeva apelanata nego prema svakom pojedinčanom tužbenom zahtjevu. Vrhovni sud je naveo da ni jedan od pojedinačno pobijanih iznosa sa kojim su apelanti odbijeni pravosnažnom presudom ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da odlučivanje po revizijama apelanata nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, radi čega je xrevizija odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247, u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelanti se žale da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 139 od 9. aprila 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 409 od 7. oktobra 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 409 od 7. oktobra 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 9. aprila 2009. godine donio rješenje po reviziji, pa se podrazumijeva da su navedenu presudu Okružnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović