Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-566/10 (P. S.)
Odluka donesena 11. 03. 2010.
- Upravni postupak
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-566/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-566/10, rješavajući apelaciju Perse Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Perse Savić podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/2-23-228-Up-2/05 od 1. jula 2005. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje i stambene poslove Općine Sanski Most, broj 03-23-6-1468/04 od 4. aprila 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Perse Savić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000188 od 22. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Persa Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Mićo Miličević, advokat iz Novog Sada, podnijela je 9. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000188 od 22. aprila 2009. godine, presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 11/2-23-228-Up-2/05 od 1. jula 2005. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje i stambene poslove Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-23-6-1468/04 od 4. aprila 2005. godine.
2. Rješenjem Službe, broj 03-23-6-1468/04 od 4. aprila 2005. godine, koje je povrđeno rješenjem Ministarstva, broj 11/2-23-228-Up-2/05 od 1. jula 2005. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za prenos stanarskog prava. Kantonalni sud je presudom, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, odbio tužbu apelantice.
3. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, koji je Vrhovni sud, presudom broj 070-0-Uvp-06-000188 od 22. aprila 2009. godine odbio.
4. Apelantica se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na preusudu Kantonalnog suda, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje ali je isti presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-
000188 od 22. aprila 2009. godine odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj U-
573/05 od 13. marta 2006. godine.
6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu, broj 070-0-Uvp-06-000188 od 22. aprila 2009. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje, presude Kantonalnog suda U-573/05 od 13. marta 2006. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000188 od 22. aprila 2009. godine
7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-
06-000188 od 22. aprila 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-573/05 od 13. marta 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelanticinim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović