Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-590/10 (Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo-podružnica Tuzla)

Odluka donesena 11. 03. 2010.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-590/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine, u predmetu broj AP-590/10, rješavajući apelaciju Sarajevo osiguranja d.d. Sarajevo-podružnica Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sarajevo osiguranja d.d.

Sarajevo-podružnica Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-001454 od 10. novembra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-

Gž-08-000906 od 5. juna 2008. godine i rješenja Općinskog suda Tuzla, broj 032-0-P-07-001114 od 4. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo-podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Salem Hrustemović i Fatima Avdaković, kao zakonski zastupnici, podnio je 12. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-

Rev-08-001454 od 10. novembra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-08-000906 od 5. juna 2008. godine i rješenja Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-07-001114 od 4. februara 2008. godine.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda, broj 032-0-P-07-00 1114 od 3. decembra 2007. godine, obavezan je apelant da Asmiru Hadžiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati dio osigurane sume, po polici osiguranja osoba od nesretnog slučaja, zbog prouzrokovanog trajnog invaliditeta od 25%, ukupan iznos od 15.000,00 KM, sa zateznom kamatom, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelant nije dokazao da je propuštanje dostavljanja odgovora na tužbu u zakonskom roku, predviđenog članom 70. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) uslijedilo zbog opravdanih razloga, a koji se nisu mogli predvidjeti ni izbjeći.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-P-07-001114 od 4. februara 2008. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-000906 od 5. juna 2008. godine, odbijen je zahtjev za povrat u pređašnje stanje podnesen od strane apelanta. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, broj 070-0-Rev-08-001454 od 10. novembra 2009. godine, koja je odbačena kao nedopuštena, jer se revizija može izjaviti protiv drugostepenog rješenja kojim je postupak pravosnažno okončan, u smislu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Shodno navedenom članu pobijano rješenje ne predstavlja odluku u smislu člana 254. stav 1. ZPP-a, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen, te revizija nije dopuštena.

4. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

7. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stenje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prema apelantu, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ). Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije odlučivalo ni o pravu na imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-590/10 (Sarajevo osiguranje d.d… | Sudska praksa | Aktio