Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-16/09 (M. Ž.)

Odluka donesena 27. 03. 2010.

Nema povrede
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Član II/3 Ustava BiH
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pitanje o kojem je već odlučivano
  • Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-16/09

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

27. 03. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 16/09, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija na sjednici održanoj 27. marta 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milorada Živkovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04).

Utvrđuje se da je član 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Milorada Živkovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu postojanja ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) i za ocjenu ustavnosti člana 5. st. 2. i 6. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnio je 1. decembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu postojanja ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština) za donošenje Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) i ocjenu ustavnosti člana 5. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04; u daljnjem tekstu: osporeni zakon).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 3. februara 2009. godine da dostave odgovor na zahtjev.

3. Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je 26. marta 2010. godine dostavio odgovor na zahtjev. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev.

4. Odgovor Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dostavljen je podnosiocu zahtjeva 26. marta 2010. godine.

5. U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću potpredsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ćemana iz rada i odlučivanja o predmetnom zahtjevu zbog toga što su oni učestvovali u donošenju osporenog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva navodi da je Parlamentarna skupština osnov za donošenje osporenog zakona našla u odredbi člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, prema toj odredbi se uspostavlja nadležnost Parlamentarne skupštine na donošenje zakona potrebnih za provođenje odluka Predsjedništva ili za izvršavanje nadležnosti Skupštine prema Ustavu. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, radi se o univerzalnoj nadležnosti svakog parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Stoga je sporno pitanje da li je Parlamentarna skupština, koja ima mandat za donošenje zakona, mogla donijeti osporeni zakon, konkretno član 5, s obzirom na ustavna ograničenja.

7. Istaknuto je da Parlamentarna skupština ne navodi adekvatnu odredbu, tj. ustavni osnov koji joj daje mandat da oblast koja je predmet reguliranja ona regulira. Dalje je navedeno da se u odredbi člana III/1. Ustava BiH ne može naći mandat Parlamentarne skupštine da regulira oblast uspostavljanja kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini niti je to ustavna nadležnost Bosne i Hercegovine već izvorna nadležnost njezinih državotvornih entiteta. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, član II ne ostavlja sumnju da je oblast prijenosa električne energije, osnivanje kompanije za tu i slične oblasti, nadležnost Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje, navodi da se prihvaćenim metodama tumačenja svih članova Ustava, a posebno člana II koji tretira univerzalna ljudska prava i slobode, naročito iz člana II/3.k) Ustava BiH, kao i već spomenutog člana III/1. Ustava BiH, ne može utvrditi usklađenost člana 5. osporenog zakona sa Ustavom BiH.

8. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, član 5. osporenog zakona krši elementarna ljudska prava i slobode garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine, konvencijama i protokolima na koje se Ustav Bosne i Hercegovine poziva i kojima je dat primat u odnosu na zakonodavstvo Bosne i Hercegovine (član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine). Podnosilac zahtjeva smatra da je član 5. osporenog zakona suprotan članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Navedeno je da u konkretnom slučaju javni interes nije trebalo štititi nasrtanjem na imovinu i imovinska prava ranijih vlasnika jer se javni interes mogao adekvatno zaštititi i zadržavanjem ranije vlasničke strukture. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, rad i poslovanje su ljudska prava u koja se u demokratskim i uređenim društvima jednostavno «ne dira» niti se bilo kakvim jednostranim aktom nečija imovina prisvaja, pripaja, a pogotovo se jednim zakonom ne uređuju imovinskopravni odnosi entiteta i unutar entiteta, čija je to izvorna nadležnost, što potvrđuje i sam Ustav Bosne i Hercegovine u pojašnjenjima pravnog poretka i time da sve nadležnosti koje nisu izvedene kao nadležnosti BiH pripadaju entitetima. Član 5. osporenog zakona na najgrublji način krši ljudska prava i slobode, automatski prisvajajući vlasništvo drugih (pravnih) lica, pa čak i entiteta kao takvih, ne pružajući minimum objašnjenja i ustavnosti za jedan tako drastičan čin gdje se dojučerašnji vlasnici pretvaraju u akcionare a prethodno im je oduzeta imovina. To, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, dovodi do pravne nesigurnosti.

10. Istaknuto je da je u vezi sa navedenim interesantno spomenuti pojašnjenje dato iz Kancelarije Visokog predstavnika. Naime, u tom pojašnjenju je navedeno da je Parlament Bosne i Hercegovine usvojio zakon, da je on objavljen u Službenom glasniku, te da je donošenje spomenutog zakona zahtjev iz Evropskog partnerstva i zahtjev iz pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. U tom pogledu, podnosilac zahtjeva je naveo da ni Evropsko partnerstvo niti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne mogu biti pravni osnov za donošenje zakona i osnivanje «Elektroprijenosa» jer u vrijeme donošenja osporenog zakona Bosni i Hercegovini nije bio uručen dokument «Evropsko partnerstvo» niti su vođeni pregovori za zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Bosnom i Hercegovinom.

11. Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud stavi van snage član 5. osporenog zakona jer nije usklađen sa Ustavom BiH i pravnim sistemom i na taj način spriječi izazivanje pravne nesigurnosti. Osim navedenog, podnosilac zahtjeva predlaže da se u cjelini stavi van snage osporeni zakon jer je bez člana 5. sam zakon besmislen i neprovediv.

b) Odgovor na zahtjev

12. U svom odgovoru na zahtjev Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je naveo da Ustavnopravna komisija Doma naroda ne podržava predmetni zahtjev.

IV. Relevantni propisi

13. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Član III/1.

I. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine

Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:

a) vanjska politika,

b) vanjskotrgovinska politika,

c) carinska politika,

d) monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII,

e) finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine,

f) politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila,

g) provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom,

h) uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava,

i) reguliranje međuentitetskog transporta,

j) kontrola zračnog saobraćaja.

Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi:

Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć Vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine [...].

Član III/3.a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.

Član III/5.a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.

Član IV/4.

Parlamentarna skupština je nadležna za:

a) donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom Ustavu,

b) odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine,

c) odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine,

d) odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora,

e) ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njezine dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.

14. U Zakonu o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ciljevi

1. Ovim zakonom uspostavlja se akcionarsko/dioničarsko društvo za prijenos električne energije «Elektroprijenos Bosne i Hercegovine» (u daljnjem tekstu: Kompanija) i definiraju se njegove funkcije, ovlaštenja, upravljanje i vlasništvo. Kompanija će obavljati svoje djelatnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

2. Cilj ovog zakona je formiranje jedinstvene prijenosne kompanije i osiguranje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom prema definiranim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi sa energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije (i implementaciji direktiva EU u zemljama članicama Evropske unije).

Član 2. stav 1.

Svrha osnivanja Kompanije i isključivo ovlaštenje

1. Kompanija će obavljati djelatnosti koje se odnose na rad sistema za prijenos električne energije u skladu sa odredbama ovog zakona. Djelatnosti uključuju prijenos električne energije i djelatnosti vezane za prijenos, u skladu sa članom 7. ovog zakona (reguliranje prijenosa Kompanije i međusobnih odnosa). Nakon osnivanja Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine, nijedna elektroenergetska niti druga kompanija neće imati ovlaštenje da se bavi prijenosom električne energije i djelatnostima vezanim za prijenos.

Član 3. st. 3. i 13.

3. «Kompanija» označava Elektroprijenos Bosne i Hercegovine.

13. «NOS» znači Nezavisni operater sistema, kao što je definirano u Zakonu o prijenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH» br. 7/02 i 13/03; Zakon o prijenosu).

Član 4.

Naziv i sjedište

1. Naziv Kompanije je «Elektroprijenos Bosne i Hercegovine» akcionarsko društvo Banja Luka.

2. Sjedište Kompanije je u Banjoj Luci.

Član 5.

Osnivanje Kompanije

1. Nakon registracije Kompanije i u skladu sa odredbama ovog zakona, sva sredstva i obaveze, neophodni za prijenos i djelatnosti koje se odnose na prijenos a koje obavljaju sljedeće kompanije, bit će preneseni i postat će imovina Kompanije:

1. Javno matično preduzeće «Elektroprivreda» Republike Srpske, Trebinje, Luke Vukalovića broj 3;

2. Javno preduzeće «Elektroprivreda» Bosne i Hercegovine, 71000 Sarajevo, Vilsonovo šetalište broj 15;

3 Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, Javno preduzeće za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije Mostar, Dr. Mile Budaka broj 106 A;

2. Ovaj automatski prijenos vlasništva uključivat će sva sredstva, obaveze i vlasnička prava nad imovinom, uključujući pokretnu, nepokretnu, materijalnu ili nematerijalnu imovinu, finansijska sredstva, kao i svako drugo pravo ili interes na dio ili cjelokupnu imovinu koju su upravni odbori elektroprivreda u BiH, uz saglasnost vlada entiteta, odobrili za prijenos. U skladu sa odredbama ovog zakona, elektroprivrede u Bosni i Hercegovini formirat će komisije koje će sačiniti prijedlog razdvajanja i izdvajanja sredstava za prijenos električne energije koja su u vlasništvu i kojima upravljaju elektroprivrede i po potrebi sredstva ZDP-a Elektroprivrede Republike Srpske, te će taj prijedlog podnijeti upravnim odborima triju elektroprivreda. Upravni odbori elektroprivreda obavit će cjelokupan proces alokacije sredstava u roku od šezdeset (60) dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ukoliko se cjelokupni postupak alokacije sredstava, uključujući i davanje saglasnosti na taj postupak, ne završi u navedenom roku od šezdeset (60) dana, nezavisni član preuzet će isključivu nadležnost za donošenje odluka u vezi sa prijenosom sredstava, te će se postupak prijenosa sredstava završiti u roku od trideset (30) dana od dana njegovog imenovanja u skladu sa odredbama člana 51. (Vanredna ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora za osnivanje Kompanije), odnosno po isteku navedenog roka od šezdeset (60) dana. Nakon prijenosa, elektroprivrede koje prenose imovinu, kao i njihovi pravni sljednici, bit će posebno i solidarno odgovorni prema Kompaniji za bilo koje obaveze koje su nastale na osnovu bilo kojeg zajma ili kredita koji su direktno ili indirektno uzeti od države ili entiteta, osim ako se drugačije ne dogovori sa svakom pojedinačnom relevantnom međunarodnom finansijskom institucijom. Isključivo u svrhu prijenosa ovih sredstava, smatrat će se da je pravo vlasništva na ovim sredstvima pravno valjano.

3. Imovina i sredstva neophodna za ispunjenje distributivnih djelatnosti neće biti uključeni u imovinu koja će biti prenesena na Kompaniju. Sredstva distribucije koja su isključena iz prijenosa sredstava uključuju svu niskonaponsku i srednjenaponsku distributivnu mrežu nominalnog napona 35 kV do, ili niže, ali ne uključujući trafostanice 110/x kV, koje se prenose na Kompaniju.

4. Imovina i sredstva neophodna za ispunjenje proizvodnih djelatnosti neće biti uključena u imovinu koja će biti prenesena na Kompaniju. Sredstva proizvodnje koja su isključena iz prijenosa imovine uključivat će svu imovinu uključenu u proizvodnju električne energije do, ali ne uključujući prijenosne vodove koji povezuju proizvodne trafostanice s prijenosnim sistemom, dok će vodovi prijenosa biti preneseni na Kompaniju.

5. Imovina i sredstva koja su neophodna kako bi NOS ispunio obaveze u okviru svojih nadležnosti neće biti uključena u sredstva koja se prenose na Kompaniju.

6. Nezavisni član može, u skladu sa svojim diskrecionim pravom, u ograničenom broju odobriti izuzetke isključenju sredstava distribucije, proizvodnje i imovine NOS-a iz ovog člana da bi osigurao maksimalnu efikasnost sistema prijenosa električne energije. Odluka nezavisnog člana bit će konačna do kraja prijelaznog perioda definiranog u članu 50. ovog zakona (Trajanje prijelaznog perioda). U slučaju bilo kojeg spora nastalog na osnovu odluke nezavisnog člana, a koja se tiče alokacije imovine i sredstava, na osnovu ovog člana zakona, tada će se ispoštovati arbitražna procedura navedena u članu 49. ovog zakona (Registracija Kompanije i početak poslovanja).

7. Na dan izvršenja prijenosa sredstava i obaveza, prijenos električne energije i aktivnosti vezane za taj prijenos postat će isključiva nadležnost i zakonsko pravo Kompanije. Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i Javno matično preduzeće Elektroprivreda Republike Srpske prestat će imati nadležnost i zakonsko pravo nad prijenosom električne energije i aktivnostima vezanim za prijenos.

8. Troškove osnivanja Kompanije snosit će tri bosanskohercegovačke elektroprivrede koje su navedene u ovom članu, u skladu sa odredbama člana 46. (Troškovi osnivanja Kompanije i zahtjev za odobrenje DERK-u) i člana 51. (Vanredna ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora za formiranje Kompanije) ovog zakona.

9. Vlasništvo nad Kompanijom definirano je u skladu sa odredbama ovog zakona, tako što će se akcije izdati Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, u skladu sa članom 13. ovog zakona (Utvrđivanje početnog kapitala), proporcionalno ulogu kapitala tri elektroprivrede u BiH.

Član 10.

Vlasnici Početni vlasnici Kompanije su:

1)Federacija Bosne i Hercegovine i 2)Republika Srpska.

Član 13.

Utvrđivanje početnog kapitala

1. Statut utvrđuje iznos početnog odobrenog kapitala Kompanije, kao i broj akcija i njihovu nominalnu vrijednost.

2. Početni odobreni kapital Kompanije sastojat će se od jedne klase akcija, koje će sve biti izdate entitetima, na način utvrđen Statutom, u skladu sa članom 18. ovog zakona (Izdavanje i registracija akcija) i prema sljedećem omjeru:

a) akcije izdate Federaciji Bosne i Hercegovine, dodijeljene u omjeru prema netovrijednosti sredstava uloženih od Federacije Bosne i Hercegovine; i

b) akcije izdate Republici Srpskoj, dodijeljene u omjeru prema relativnoj netovrijednosti sredstava uloženih od Republike Srpske.

V. Dopustivost

15. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenog zakona koji je donijela Parlamentarna skupština BiH, a za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine.

16. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva u dijelu postojanja ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skupštine za donošenje Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04) i za ocjenu ustavnosti člana 5. st. 2. i 6. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 35/04), Ustavni sud je pošao od odredaba člana 17. stav 1. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član 17. stav 1. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

5. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

17. U odnosu na navode podnosioca zahtjeva da ne postoji ustavni osnov da bi Parlamentarna skupština donijela osporeni zakon, Ustavni sud upućuje na Odluku Ustavnog suda broj U 17/05 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 17/05 od 26. maja 2006. godine, tačka 17, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 87/06). U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da postoji ustavni osnov da Bosna i Hercegovina zakonski uredi predmetnu oblast, budući da su premijeri Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske 2. juna 2003. godine zaključili Sporazum o Prijenosnoj kompaniji i Nezavisnom operatoru sistema (u daljnjem tekstu: Sporazum), čime su, u smislu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, predmetnu oblast prenijeli u nadležnost države. Iz navedenog proizlazi da je o pitanju ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine za reguliranje ove oblasti Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

18. Ustavni sud je, također, u Odluci broj U 17/05 (vidi tačku 20. citirane odluke) već odlučio i o usklađenosti člana 5. st. 2. i 6. osporenog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine tako što je zaključio da su osporene odredbe u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema tome, i u odnosu na ovaj dio radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

19. Imajući u vidu odredbu člana 17. stav 1. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je, u odnosu na ovaj dio zahtjeva, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Dalje je Ustavni sud utvrdio da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv u odnosu na ocjenu ustavnosti člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. osporenog zakona, te će u narednim stavovima meritorno ispitati ovaj dio predmetnog zahtjeva.

VI. Meritum

21. Podnosilac zahtjeva smatra da je odredba člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. osporenog zakona suprotna odredbi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

22. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[...]

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Ustavni sud ukazuje na to da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odgovara članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61).

24. Razmatrajući navode podnosioca zahtjeva u pogledu kršenja prava na imovinu entiteta odredbom člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. osporenog zakona, Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci broj U 17/05 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 17/05 od 26. maja 2006. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 87/06) ovaj sud ocjenjivao ustavnost osporenog zakona i čl. 5. st. 2. i 6, 7. stav 2, 46. stav 3, 49. stav 3. i 51. st. 2, 4. i 5. u odnosu na kršenje ustavnog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u spomenutoj odluci istakao da predmetni zakon, uključujući njegove osporene odredbe, predstavlja instrument «kontroliranja korištenja imovine». Ovaj zakon je javno objavljen u službenom glasilu. Njegove odredbe, uključujući i osporene, formulirane su sa dovoljnom jasnoćom i preciznošću, tako da svi oni na koje se one odnose mogu razumjeti posljedice svog postupanja. Kako je navedeno u članu 1. stav 2. predmetnog Zakona, cilj ovog Zakona je formiranje jedinstvene prijenosne kompanije i osiguranje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom prema definiranim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi sa energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije (i implementaciji direktiva EU u zemljama članicama Evropske unije). Iz navedenog jasno proizlazi da je zakon donesen u javnom i općem interesu. Također, Ustavni sud ne nalazi da osporene odredbe predmetnog zakona predstavljaju same po sebi neproporcionalnost između «sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići». Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe predmetnog zakona ne krše ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

25. Dakle, iz navedenog proizlazi da je u spomenutoj odluci Ustavni sud zaključio da je osporeni zakon donesen u javnom interesu koji se ogleda u članu 1. stav 2. osporenog zakona. Naime, cilj osporenog zakona je formiranje jedinstvene prijenosne kompanije u skladu sa definiranim standardima kvaliteta a za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine. Dalje, u navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da je odredba člana 5. st. 2. i 6. proporcionalna u pogledu «sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići». Dakle, Ustavni sud se u navedenoj odluci nije bavio ocjenom ustavnosti odredbe člana 5. u cijelosti, već je samo ocjenjivao st. 2. i 6. člana 5. osporenog zakona. Podnosilac zahtjeva smatra da odredba člana 5. osporenog zakona u cijelosti krši ustavno pravo na imovinu entiteta. Stoga će Ustavni sud razmotriti da li se zakonskim rješenjima iz ostalih osporenih stavova člana 5. krši pravo na imovinu entiteta, odnosno da li su ta zakonska rješenja proporcionalna u pogledu «sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići».

26. U vezi sa navedenim, razmatrajući član 5, odnosno njegove stavove 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9, Ustavni sud ističe da se navedenim stavovima regulira pitanje prijenosa sredstava i obaveza sa postojećih kompanija na akcionarsko/dioničarsko društvo za prijenos električne energije «Elektroprijenos Bosne i Hercegovine» (u daljnjem tekstu: Kompanija) koje je uspostavljeno osporenim zakonom. Dalje se regulira koja to imovina i sredstva neophodna za ispunjenje distributivnih, proizvodnih djelatnosti i djelatnosti Nezavisnog operatera sistema neće biti uključena u imovinu koja će biti prenesena na novoosnovanu Kompaniju, kao i pitanje nadležnosti i zakonskog prava nad prijenosom električne energije i aktivnostima vezanim za taj prijenos. Također je regulirano pitanje troškova osnivanja Kompanije, kao i pitanje vlasništva nad Kompanijom tako što će se Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, u smislu člana 13. osporenog zakona, izdati akcije proporcionalno ulogu kapitala tri elektroprivrede u BiH.

27. Pri ocjeni postojanja proporcionalnosti zakonskih rješenja sadržanih u osporenim stavovima člana 5. predmetnog zakona, Ustavni sud polazi od činjenice da je stavom 9. navedenog člana regulirano da će se entitetima izdati akcije proporcionalno ulogu kapitala. Dalje, st. 3. i 4. člana 5. osporenog zakona postojećim kompanijama entiteta ostavljeni su imovina i sredstva neophodna za ispunjenje njihove distributivne i proizvodne djelatnosti. Stoga, imajući u vidu navedeno, kao i jasan javni interes za donošenje osporenog zakona, te činjenicu da se osporeni zakon bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije, Ustavni sud smatra da su stavovi 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. člana 5. osporenog zakona proporcionalni u pogledu «sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići». Prema tome, Ustavni sud smatra da odredba člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. ne krši pravo na imovinu entiteta.

28. Iz navedenog proizlazi da je predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti neosnovan, te da odredba člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. nije nesaglasna sa odredbama člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII. Zaključak

29. Ustavni sud je zaključio da je predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. neosnovan i ne krši pravo na imovinu entiteta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što je osporeni zakon donesen u javnom interesu. Također je zaključeno da odredba člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. nije neproporcionalna između «sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići».

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu U-16/09 (M. Ž.) | Sudska praksa | Aktio