Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-17/09 (M. Ž.)
Odluka donesena 27. 03. 2010.
- Nema povrede
- Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
- Član IV/4.a) Ustava BiH
- Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
- Zakon o statistici Bosne i Hercegovine
- Zakon o agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini · čl. 6
- Zakon o statistici Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o statistici Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
U-17/09
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
27. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 17/09, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija na sjednici održanoj 27. marta 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/04).
Utvrđuje se da je član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/04) u skladu s članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, podnio je 1. decembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/04, u daljnjem tekstu: osporene zakonske odredbe).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 21. decembra 2009. godine da dostave odgovore na zahtjev.
3. Predstavnički dom je odgovor na zahtjev dostavio 19. januara 2010. godine, dok je Dom naroda odgovor na zahtjev dostavio 4. februara 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev dostavljeni su podnosiocu zahtjeva 4. marta 2010. godine.
5. U skladu s članom 93. stav 1. alineja druga Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku o izuzeću potpredsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Ustavnog suda Mirsada Ćemana, zbog toga što su učestvovali u donošenju osporenog akta kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
6. Podnosilac zahtjeva je naglasio da je Parlamentarna skupština u skupštinskoj proceduri usvojila Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. Ustavni osnov za donošenje navedenog zakona Parlamentarna skupština je našla u odredbama člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine ali je, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, više nego evidentno da su na ovaj način derogirane ustavne i zakonodavne nadležnosti Republike Srpske u oblasti osiguranja, jer „Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini nije regulisao oblast osiguranja na državnom nivou“. Podnosilac zahtjeva je dalje naveo da su odredbama člana III/1. Ustava Bosne i Hercegovine propisane nadležnosti državnih institucija, ali da one „ne navode pomenutu nadležnost kao nadležnost institucija Bosne i Hercegovine“. Naglašeno je da član 68. Ustava Republike Srpske, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII, u tački 12. propisuje da Republika Srpska uređuje i obezbjeđuje radne odnose, zaštitu na radu, zapošljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, zdravstvo, boračku i invalidsku zaštitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zaštitu kulturnih dobara i fizičku kulturu. Prema navodima iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, oblast osiguranja u Republici Srpskoj je potpuno usklađena i u cijelosti je regulisala strukturu, nadležnost i funkcionisanje sljedećim zakonima: Zakon o društvima za osiguranje („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05 i 64/06), Zakon o posredovanju u osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05 i 64/06) i Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/05 i 64/06). Osim toga, u zahtjevu se naglašava da su odredbe Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini u suprotnosti jedne s drugima, jer se u određenim odredbama (opšte odredbe i cilj zakona) „govori o neophodnoj koordinaciji zakona o osiguranju u oba entiteta“, dok se kasnije u drugim odredbama „govori o isključivim nadležnostima Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini koje značajno derogiraju nadležnosti Republike Srpske u predmetnoj oblasti“.
b) Odgovor na zahtjev
7. Nakon što je tražio od Predstavničkog doma da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma u kojem je navedeno da je na 90. sjednici, održanoj 18. januara 2010. godine, Ustavnopravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasala sa tri glasa „za“, pet glasova „protiv“ i jednim glasom „suzdržan“, te da navedena komisija „nije podržala zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini“.
8. Na traženje Ustavnog suda od Doma naroda da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavnopravne komisije Doma naroda u kojem je navedeno da je na 51. sjednici, održanoj 1. februara 2010. godine, Ustavnopravna komisija razmatrala predmetni zahtjev te da „nije podržan zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini (iako je sa tri glasa „za“ i jednim glasom „protiv“ zahtjev podržan, ali je članom 39. Poslovnika Doma naroda bilo traženo očitovanje predstavnika sva tri konstitutivna naroda, što ovdje nije bio slučaj)“.
IV. Relevantni propisi
9. Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/04) «Član 1.
Opće odredbe Ovim se zakonom regulira područje osiguranja u Bosni i Hercegovini na način da se osigura neophodna koordinacija zakona o osiguranju u oba entiteta, u entitetima i Bosni i Hercegovini; poslovi osiguranja koji se obavljaju u Bosni i Hercegovini; osnivanje, sjedište, sastav, status, djelatnost, rukovođenje, ovlasti, obveze i financiranje Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Agencija).
Član 2.
Cilj Zakona Svrha je ovoga zakona da Agencija, slijedeći opće ciljeve i načela, osigura:
a) jedinstvenu primjenu zakona o osiguranju između entiteta, kao i postojanje neometane i djelotvorne suradnje između agencija za nadzor osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, te da osigura da se entitetski zakoni primjenjuju i tumače na pravičnoj i jedinstvenoj osnovi;
b) da zakonodavstvo o osiguranju koje je na snazi u entitetima u potpunosti bude usuglašeno u namjeri da osigura jednak i ravnopravan odnos prema svim društvima za osiguranje u oba entiteta i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) i da osigura jednaku pravnu zaštitu kako za ugovarače osiguranja, tako i za treću stranu – podnositelje odštetnih zahtjeva na teritoriju Bosne i Hercegovine;
c) Agencija ima obvezu osigurati da zakonodavstvo o osiguranju u Bosni i Hercegovini bude i ostane usuglašeno sa zakonodavstvom Evropske unije, koje se primjenjuje na područje osiguranja;
d) Agencija koordinirano predstavlja i zastupa Bosnu i Hercegovinu u organizacijama koje se bave osiguranjem na međunarodnom nivou, te obavlja kontinuiranu suradnju s njima;
e) Agencija, uz kontinuiranu suradnju s agencijama za nadzor osiguranja entiteta i Brčko Distrikta, rješava sporove između agencija za nadzor osiguranja u pogledu jedinstvenog tumačenja i primjene zakonodavstva o osiguranju na nivou entiteta i Brčko Distrikta i izdaje pismene odluke i mišljenja kojima se osigurava jedinstvena primjena zakonodavstva o osiguranju;
f) Agencija osigurava i vodi sve relevantne podatke o sveukupnom tržištu osiguranja u Bosni i Hercegovini.
Član 6.
Zakonodavna uloga Agencije Upravni odbor Agencije odgovoran je za predlaganje zakona i drugih akata na nivou entiteta, kao i izmjena i dopuna postojećih zakona iz ovoga područja, davanje suglasnosti na nacrte, odnosno prijedloge zakona i drugih akata koje predloži jedan ili oba entiteta i to:
a) podnošenje nacrta, odnosno prijedloga zakona entitetskim ministarstvima za primjenu zakonodavstva Evropske unije ili smjernica za usklađivanje entitetskih zakonodavstava;
b) podnošenje entitetskim ministarstvima financija prijedloga za izmjenu i dopunu postojećeg entitetskog zakonodavstva u području osiguranja, uključujući prijedloge za druge vrste osiguranja;
c) davanje suglasnosti za izmjene i dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju, a koje su predložene od jednog ili oba entiteta.
Kad Upravni odbor Agencije podnese nacrt, odnosno prijedlog zakona entitetskim ministarstvima u svezi s primjenom propisa Vijeća Evropske unije, koji imaju izravan učinak unutar Evropske unije, entitetske skupštine usvojit će i primijeniti takvo zakonodavstvo bez amandmana.
Član 9.
Međunarodni odnosi Agencija je odgovorna za međunarodne odnose Bosne i Hercegovine u području osiguranja. Ovo će uključivati postavljenje predstavnika koji će pohađati međunarodne i regionalne forume, forume Evropske unije u svezi s nadzorom, pravom i praksom osiguranja.
Postavljenje takvih predstavnika bit će učinjeno s dužnom pozornošću o jednakom predstavljanju područja osiguranja u svakom entitetu i Brčko Distriktu. Svaka odluka donijeta na međunarodnom nivou, uz sudjelovanje Agencije, bit će obavezujuća za oba entiteta i Brčko Distrikt.
Agencija je odgovorna za davanje svih podataka, koje može zahtijevati Evropska unija u svezi sa zakonom i praksom o osiguranju u Bosni i Hercegovini, u svrhu procjenjivanja harmoniziranja zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa standardima Evropske unije. Agencija je odgovorna za uređivanje pitanja, koja se odnose na bilo kakvo osiguranje izvoznih kredita, koje se nudi izvoznicima osnovanim u Bosni i Hercegovini.
Agencija, uz preporuku odgovarajuće entitetske agencije za nadzor osiguranja, predstavljat će Bosnu i Hercegovinu u pogledu osnivanja podružnica ili supsidijarnih društava osiguravajućih društava ili posrednika osnovanih u bilo kojem entitetu ili Brčko Distriktu i u trećim zemljama. Njezine dužnosti uključuju svaku neophodnu koordinaciju i suradnju između odgovarajuće entitetske agencije za nadzor osiguranja i odgovarajuće agencije za nadzor osiguranja u trećoj zemlji.
Agencija zaključuje ugovore o suradnji za razmjenu podataka s mjerodavnim organima drugih zemalja, uz suradnju s entitetskim agencijama za nadzor osiguranja.
Agencija surađuje s entitetskom agencijom za nadzor osiguranja u svim slučajevima kada to zahtijeva agencija za nadzor osiguranja druge zemlje.
Agencija obavlja ovjeru potvrde o margini solventnosti izdanoj za upotrebu u trećoj zemlji, od bilo koje agencije za nadzor osiguranja, za bilo koje društvo za osiguranje osnovano u Bosni i Hercegovini koje namjerava osnovati podružnicu u trećoj zemlji.
Agencija prosljeđuje podatke entitetskim agencijama za nadzor osiguranja u pogledu međunarodne prakse osiguranja, međunarodne statistike osiguranja i druge podatke dobijene kroz sudjelovanje na međunarodnim forumima osiguranja, a koji mogu biti od pomoći agencijama za nadzor osiguranja u obavljanju njihovih dužnosti.
Član 10.
Biro zelene karte Agencija prati rad Biroa zelene karte u Bosni i Hercegovini sukladno zakonima i propisima koji se primjenjuju na aktivnosti Biroa zelene karte u Bosni i Hercegovini, a u svezi s ispunjavanjem zahtjeva Vijeća Biroa.
Član 11.
Statistički servis Agencija vodi statistike u pogledu poslovanja tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini. Agencija će, uz prethodnu suglasnost Upravnog odbora Agencije, statistike koje vodi a koje su sastavljene iz godišnjih izvještaja oba entiteta i Brčko Distrikta, objaviti u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.
Agencija je odgovorna za podnošenje statističkih izvještaja, u ime Bosne i Hercegovine, Evropskoj komisiji ili bilo kojem drugom međunarodnom tijelu koje dostavi zahtjev za dobijanje dostupnih podataka.»
10. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Član III/1.
I Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine Slijedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
a) Vanjska politika.
b) Vanjskotrgovinska politika.
c) Carinska politika.
d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.
e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
f) Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
i) Regulisanje međuentitetskog transporta.
j) Kontrola vazdušnog saobraćaja.
Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine [....].
Član III/3.a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
Član III/5.a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
Član IV/4.
Parlamentarna skupština je nadležna za:
a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.
b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.
c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine.
d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.
e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.
Član V/3. alineje a), c) i d) Predsjedništvo je nadležno za:
a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član.
d) Vođenje pregovora o zaključenju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.»
V. Dopustivost
11. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporene zakonske odredbe koju je donijela Parlamentarna skupština BiH, a za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
13. Imajući u vidu navode iz zahtjeva, Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva smatra da su osporene zakonske odredbe (član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini, u daljnjem tekstu: Zakon o Agenciji za osiguranje) neusklađene s Ustavom Bosne i Hercegovine iz sljedećih razloga: a) član IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, imajući u vidu precizno određene nadležnosti koje su propisane članom III/1. Ustava Bosne i Hercegovine, ne daje ovlaštenje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da donese (usvoji) osporene zakonske odredbe kojima se ograničavaju i derogiraju nadležnosti Republike Srpske u oblasti osiguranja, s obzirom da osporene zakonske odredbe propisuju isključivu nadležnost Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Agencija) u određenim slučajevima; i b) osporene zakonske odredbe u suprotnosti su sa drugim odredbama Zakona o Agenciji za osiguranje s obzirom da se daju isključiva ovlaštenja Agenciji kojima se ograničavaju i derogiraju nadležnosti Republike Srpske u oblasti osiguranja, dok istovremeno opće odredbe tog zakona kao i odredbe kojima se propisuje šta je cilj zakona utvrđuju samo „neophodnu koordinaciju zakona o osiguranju u oba entiteta“.
14. Ustavni sud zapaža da su relevantno identična pitanja iz predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti u vezi s nadležnostima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine već razmatrana u predmetu u kojem je Ustavni sud ispitivao usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine Zakona o statistici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 26/04 i 42/04, u daljem tekstu: Zakon o statistici). U navedenom predmetu Ustavni sud je razmatrao da li je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imala nadležnost da oblast statistike reguliše zakonom pozivajući se na član IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a imajući u vidu precizno utvrđene nadležnosti u članu III/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine. U tom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je Zakon o statistici u skladu s odredbama člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavnu sud, Odluku broj U 9/07 od 4. oktobra 2008. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/09).
15. Ocjenjujući ustavnost Zakona o statistici Ustavni sud je naglasio da je vanjska politika u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine, te da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima nadležnost, između ostalog, za „...predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovine nije član...“ Osim toga, Ustavni sud je i naglasio da „Predsjedništvo, u okviru svojih ustavnih nadležnosti, kreira i vodi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine čiji je elementarni aspekt članstvo u međunarodnim organizacijama i integracijama“ (vidi tačku 16. citirane odluke Ustavnog suda).
16. U kontekstu ispunjavanja obaveza i uvjeta za uključenje Bosne i Hercegovine u međunarodne organizacije i integracije, Ustavni sud je u navedenoj odluci naglasio: „...Ustavni sud podsjeća da je Bosna i Hercegovina, nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, odnosno nakon stupanja na snagu Ustava BiH, nastavila svoj međunarodnopravni subjektivitet i zadržala članstvo u međunarodnim organizacijama čiji je bila član i preuzima neophodne korake radi ispunjenja svih obaveza koje proizlaze iz članstva u ovim međunarodnim organizacijama, posebno članstva u Ujedinjenim nacijama. Uporedo s ovim aktivnostima, intenzivirana je politika uključivanja Bosne i Hercegovine u evropske integracije, što je rezultiralo članstvom Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope 2002. godine i potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom 2008. godine. Proces pristupanja evropskim integracijama je složen i zahtjevan proces koji podrazumijeva niz privilegija i prava svake države članice, ali u isto vrijeme i niz obaveza koje su članice dužne ispuniti kako u toku pristupnog procesa, tako i u postprijemnoj fazi...“ (vidi tačku 16. citirane odluke Ustavnog suda). U tački 18. te odluke Ustavni sud je naglasio da je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina započela proces ispunjavanja obaveza iz „Mape puta“ koja je sadržavala 18 prvih reformskih koraka, koje je naša država bila dužna ispuniti da bi Evropska komisija pristupila izradi Studije izvodljivosti kojom je trebalo procijeniti spremnost Bosne i Hercegovine da preduzme sljedeće korake ka evropskim integracijama u okviru procesa pridruživanja. U izvještaju Evropske komisije Vijeću Evrope o spremnosti Bosne i Hercegovine za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju od 18. novembra 2003. godine, naloženo je Bosni i Hercegovini da implementira u potpunosti Zakon o statistici s ciljem stvaranja funkcionalnog sistema za statistiku s jasnom raspodjelom nadležnosti, dok je u narednom takvom izvještaju za 2004. godinu Evropska komisija konstatovala da je bilo vrlo malo napretka u ovoj oblasti, unatoč sporazumu iz novembra 2003. godine između tri statistička zavoda da se pređe na jedinstven sistem statistike u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u spomenutoj odluci naglasio da za Bosnu i Hercegovinu proizlazi nedvosmislena obaveza da usvoji Zakon o statistici kako bi ispunila zahtjeve Evropske komisije iz Studije o izvodljivosti.
Imajući u vidu stavove iz navedene odluke Ustavni sud smatra da se oni suštinski mogu izraziti kao dužnost Bosne i Hercegovine da izvršava obaveze koje je preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s ciljem pristupanja Evropskoj uniji. Ustavni sud je mišljenja da se takvi stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju. Naime, u Izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine u 2009. godini, koji je sačinila Evropska komisija i uputila Evropskom parlamentu i Evropskom vijeću 14. oktobra 2009. godine (dostupno na web stranici Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, www.dei.gov.ba), u odjeljcima 4. i 4.1. evropski standardi i unutrašnje tržište naglašeno je: „...razmatraju se sposobnosti Bosne i Hercegovine da postepeno približi acquisu svoje zakonodavstvo i politike u vezi s unutrašnjim tržištem, sektorskim politikama i pravdom, slobodom i sigurnošću u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju...“. Dalje, u odjeljku 4.1.2. Kretanje osoba usluga i pravo poslovnog nastana navedeno je: „...Državna Agencija za osiguranje je dobila status posmatrača u Međunarodnom udruženju supervizora osiguranja (IASA) i članica je Međunarodne fondacije osiguranja (IIF). Ipak, Agencija i dalje ima ograničenu ulogu, jer izdavanje dozvola i nadzor ostaje u nadležnosti entitetskih agencija. Malo je urađeno na nadogradnji kapaciteta za provedbu nadzora u ovom sektoru. Radna grupa za usklađivanje zakona o osiguranju entiteta i Distrikta Brčko postoji, ali rezultati tek treba da se vide. Imenovan je Ombudsmen za osiguranje, ali još uvijek nije finaliziran zakonski okvir za njegove aktivnosti...“
17. Iz citiranih dijelova Izvještaja za 2009. godinu Ustavni sud podvlači da su analizirane sposobnosti Bosne i Hercegovine da svoje zakonodavstvo, u vezi s unutrašnjim tržištem, postepeno približi acquisu (pravu Evropske unije).
18. Dakle, obaveza usklađivanja zakona koji regulišu unutrašnje tržište s pravom Evropske unije postoji. Oblast osiguranja se nesporno odnosi na unutrašnje tržište Bosne i Hercegovine. Teško bi bilo govoriti o funkcionalnom tržištu te jedinstvenom ekonomskom prostoru u Bosni i Hercegovini (što su također obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju), bez postojanja efikasnog sistema osiguranja (osoba, imovine, poslovnih pothvata, kredita i sl.) koji je usklađen sa standardima koji su propisani unutar Evropske unije. Upravo stoga je, po mišljenju Ustavnog suda, osporenim zakonskim odredbama bilo nužno propisati zakonodavnu nadležnost Agencije tako da joj se daju ovlaštenja da: a) može podnositi nacrte odnosno prijedloge zakona entitetskim ministarstvima za primjenu zakonodavstva Evropske unije ili smjernica za usklađivanje entitetskih zakonodavstava; b) može podnositi prijedloge entitetskim ministarstvima finansija za izmjenu i dopunu postojećeg entitetskog zakonodavstva u oblasti osiguranja; i c) davanje saglasnosti za izmjene ili dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju koje su predložili jedan ili oba entiteta. Osim toga, osporenim zakonskim odredbama nalaže se entitetskim skupštinama da usvoje i primijene bez amandmana prijedlog zakona koji Agencija podnese entitetskim ministarstvima u vezi s primjenom propisa o osiguranju Evropske unije koji imaju direktan učinak unutar Evropske unije. Ustavni sud naglašava da domaću legislativu, koja se odnosi na oblast osiguranja, ne bi bilo moguće uskladiti s pravom Evropske unije bez postojanja osporenih zakonskih odredbi. Bez osporenih zakonskih odredbi bi i dalje postojala mogućnost da entitetska ministarstva donose međusobno suprotne zakone, te da u dva entiteta postoje različiti propisi o osiguranju, kao i da entiteti biraju da li će usvojiti ili implementirati određeni propis iz ove oblasti koji ima obavezujuću primjenu u Evropskoj uniji.
19. Ustavni sud naglašava da je pitanje članstva Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji svakako stvar koja se tiče vanjske politike naše zemlje, te da smo na tom putu preuzeli određene obaveze potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u koje, između ostalog, spada i usklađivanje zakonodavstva s pravom Evropske unije koje se odnosi na unutrašnje tržište - konkretno na oblast osiguranja. Osim toga, prema članu 9. stav 4. Zakona o Agenciji za osiguranje, Agencija je odgovorna za uređivanje pitanja koja se odnose na bilo kakvo osiguranje izvoznih kredita koji se nude izvoznicima osnovanim u Bosni i Hercegovini. Po mišljenju Ustavnog suda ovo su pitanja koja se tiču vanjske trgovine (izvozni krediti), te se moraju dovesti u vezu s obavezom harmoniziranja legislative koja se odnosi na unutrašnje tržište kao i primjenom standarda iz prava Evropske unije u oblasti osiguranja. Stoga, Ustavni sud smatra da se osporene zakonske odredbe tiču pitanja vanjske politike i vanjske trgovine, što svakako spada u nadležnost državnih institucija iz člana III/1. tač. a) i b) koje treba dovesti i u vezu s odredbama člana III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojima će „...svaki entitet pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine...“ U ovom slučaju međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine su ispunjavanje uvjeta iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sve s ciljem što bržeg približavanja članstvu u Evropskoj uniji.
20. Kako je već rečeno podnosilac zahtjeva je postavio i pitanje međusobne neusklađenosti odredaba Zakona o Agenciji za osiguranje, naglasivši da se daju isključiva ovlaštenja Agenciji za osiguranje kojima se ograničavaju i derogiraju nadležnosti Republike Srpske u oblasti osiguranja, dok istovremeno opšte odredbe tog zakona kao i odredbe kojima se propisuje šta je cilj zakona utvrđuju samo „neophodnu koordinaciju zakona o osiguranju u oba entiteta“. S tim u vezi Ustavni sud naglašava da je njegova nadležnost, prema članu VI/3.a) druga alineja, da odluči „da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s ovim ustavom“. Dakle, prema citiranoj ustavnoj odredbi Ustavni sud je nadležan da odluči, između ostalog, da li je određena zakonska odredba u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, a ne da odlučuje o međusobnoj usklađenosti pojedinih zakonskih odredbi kako to predlaže podnosilac zahtjeva, zbog čega Ustavni sud neće posebno niti razmatrati ovaj dio navoda..
21. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvajanjem osporenih zakonskih odredbi postupila u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud je zaključio da je osporeni zakon u skladu s članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
VII. Zaključak
22. Ustavni sud je zaključio da je član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 12/04) u skladu s odredbama člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imala ovlaštenje da usvoji osporene zakonske odredbe na temelju člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s članom III/1. tač. a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da je njihov cilj međusobno usklađivanje entitetskog zakonodavstva u oblasti osiguranja kao i njihovog usklađivanja s relevantnim propisima kojima je ova oblast regulisana unutar Evropske unije, što ujedno i predstavlja ispunjavanje obaveza preuzetih potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.
23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović