Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3603/07 (M. D.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3603/07
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3603/07, rješavajući apelaciju Mehe Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. april 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehe Delića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P:1011/97.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Meho Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilinoisa, Sjedinjene Američke Države, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 26. decembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P:1011/97.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 22. jula 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je, također, zatraženo da na uvid dostavi spis broj P:1011/97.
3. Općinski sud je 30. jula 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis broj P:1011/97.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju apelantu je dostavljen 1. februara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 13. marta 1991. godine doživio saobraćajnu nesreću kada ga je prilikom prelaska ulice udarilo putničko vozilo. Vozač predmetnog vozila je proglašen krivim i osuđen. S tim u vezi, apelant je 6. marta 1992. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv «Sarajevo-osiguranja» d.d. Sarajevo, filijala Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade nematerijalne štete. U toku rata na predmetu nije bilo nikakvih aktivnosti. Nakon završetka rata predmet je dobio novi broj P:1011/07, te je Općinski sud 15. maja 1997. godine zakazao pripremno ročište. Međutim, na zahtjev apelantovog advokata ročište je odloženo na neodređeno vrijeme jer je apelantova adresa bila nepoznata. Nakon toga, Općinski sud je 10. oktobra 2006. godine donio Rješenje broj P:1011/97 kojim je tužba vraćena apelantovom advokatu na ispravku i dopunu jer nije sadržavala niti jedan od elemenata propisanih Zakonom o parničnom postupku. S obzirom da je u to vrijeme apelantov advokat stupio u kontakt s apelantom, apelant je 17. oktobra 2006. godine dostavio uređenu i dopunjenu tužbu. Nakon toga, tužba je poslata tuženom na odgovor, a do dana donošenja ove odluke Općinski sud nije zakazao pripremno ročište.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je zbog ratnih dejstava s porodicom bio u izbjeglištvu i da je zbog toga njegov punomoćnik tražio odlaganje ročišta. Apelant navodi da nepoznavanje njegove adrese nije razlog za ovako dugo trajanje postupka. Apelant smatra da zbog nedonošenja odluke trpi duševne bolove i traži da mu Ustavni sud dodijeli kompenzaciju u visini od 1.800 KM.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu budući da je isključivi krivac za ovako dugo trajanje postupka sam apelant. Dalje, Općinski sud navodi i da su neosnovani apelantovi navodi da je više puta urgirao zakazivanje ročišta jer u spisu ne postoji nikakav trag za dostavljene urgencije niti je apelant dostavio dokaz za tu svoju tvrdnju.
V. Relevantni propisi
9. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
10. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
13. Apelant se žali zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
15. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
16. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
17. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 6. marta 1992. godine. Period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već od 14. decembra 1995. godine, kao datuma od kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 35). Dalje, Ustavni sud zapaža da, u vrijeme podnošenja apelacije, kao i u trenutku donošenja ove odluke, postupak pred Općinskim sudom nije okončan. Dakle, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje 17 godina i 11 mjeseci.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
18. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih povreda u saobraćajnoj nesreći. Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba razmotriti.
19. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 1997. godine zakazao ročište kako bi nastavio postupak koji je zbog rata bio prekinut, ali da je na zahtjev apelantovog advokata raspravljanje odloženo na neodređeno vrijeme. Dalje, nakon dostavljanja uređene tužbe u oktobru 2006. godine pa do dana donošenja ove odluke nije zakazao novo pripremno ročište, što se može staviti sudu na teret.
20. Dalje, analizirajući stanje i činjenice iz predmetnog spisa, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka kod apelanta kao tužitelja bilo značajnih propusta koji su uticali na njegovu dužinu. Naime, apelant se nakon završetka rata prvi put obratio Općinskom sudu za nastavak postupka 17. oktobra 2006. godine dostavom uređene tužbe. Ustavni sud zapaža da je apelant mogao znatno ranije zatražiti nastavak predmetnog postupka, to jeste od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine. Međutim, apelant to nije učinio nego je, kako je već rečeno, njegov advokat zatražio odlaganje ročišta na neodređeno vrijeme, zbog toga što je apelantova adresa nepoznata. Nakon toga nije bilo nikakvih apelantovih aktivnosti u periodu od 11 godina, kada je tek nakon ponovnog traženja suda uređena tužba. Ustavni sud smatra da apelant nije pokazao ni interes ni revnost u nastojanju da se postupak koji je pokrenuo okonča. Ustavni sud smatra da ovakvo apelantovo ponašanje predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da se taj period njegove potpune procesne neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta u tako dugom periodu može staviti isključivo njemu na teret.
21. Međutim, ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka u trajanju od 17 godina i 11 mjeseci, te doprinos suda, Ustavni sud smatra da je apelantov doprinos ukupnoj dužini postupka ključan, jer zbog njegove potpune neaktivnosti u dugom vremenskom periodu nisu mogle biti ispunjenje procesne pretpostavke za efikasno vođenje postupka. Zbog toga Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantovo ponašanje u najvećoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini tog postupka.
23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović