Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3298/07 (H. D.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanbračna zajednica
  • Bračna stečevina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3298/07

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3298/07, rješavajući apelaciju Hanke Džananović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hanke Džananović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P- 345/04, koji se nalazi u Kantonalnom sudu u Bihaću radi odlučivanja o žalbi na prvostepenu odluku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 001-0-Gž-09-000 710.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati Hanki Džananović iznos od 1.200 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hanka Džananović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 6. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem P-345/04. Apelantica je 28. januara 2010. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 21. decembra 2007. godine, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 2. marta 2010. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 26. decembra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 11. marta 2010. godine.

4. Ustavni sud je 26. januara 2010. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis broj P-345/04. Općinski sud je dopisom od 29. januara 2010. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti traženi spis jer je taj spis dostavljen Kantonalnom sudu na žalbeni postupak.

5. Nakon toga, Ustavni sud je dopisom od 2. februara 2010. godine zatražio od Kantonalnog suda da dostavi predmetni spis, što je Kantonalni sud i učinio 15. februara 2010. godine.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Općinskog suda dostavljen je apelantici.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelantica je 24. augusta 2001. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv više tuženih. Apelantica je tražila da se utvrdi da je u vanbračnoj zajednici sa prednikom tuženih, s kojim je živjela do 1978. godine, stekla vlasništvo nad ½ dijela nekretnina pobliže opisanih u tužbi, što su tuženi dužni priznati i izdati joj ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i posjeda u katastru sa ½ dijela.

9. Općinski sud je održao tri ročišta i to 19. februara, 15. aprila i 1. jula 2002. godine, kada je glavna rasprava u predmetu i zaključena, te je donesena Presuda broj P-448/01 kojom je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev. Apelantica je pristupila svakom zakazanom ročištu. Također, svi tuženi su lično ili putem punomoćnika pristupili na prva dva ročišta, a na zadnje ročište nisu pristupile dvije tužene, iako su bile uredno obaviještene.

10. Tužene Sanela Šakinović i Ferida Šakinović su 17. jula 2002. godine izjavile žalbu protiv presude Općinskog suda. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-757/02 od 21. septembra 2004. godine uvažio žalbu, ukinuo osporenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmet je vraćen Općinskom sudu 1. oktobra 2004. godine, pa je zaveden pod novim brojem P-345/04.

12. Apelantica je 21. jula i 11. septembra 2006. godine, te 2. novembra 2007. godine poslala urgencije Općinskom sudu za zakazivanje ročišta.

13. Općinski sud je 26. decembra 2007. godine donio rješenje kojim je vratio apelantici tužbu na ispravku (dopunu) u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja. U rješenju je navedeno da se ispravka (dopuna) treba sastojati u tome da apelantica navede osnov za nadležnost suda, pravni osnov tužbenog zahtjeva, te da dostavi zemljišnoknjižne izvatke, kao i da «ukoliko su tri lica uknjižena kao vlasnici u navedenim zk. ulošcima, proširi tužbu na njih i dostavi tužbu i priloge u dovoljnom broju primjeraka za sud i tužene».

14. Apelantica je 15. januara 2008. godine, odnosno u ostavljenom roku, dopunila tužbu tako što je dostavila jedan zk. izvadak u kojem su kao suvlasnici nekretnina upisani Tomo Cindrić i Sulejman Mahmutović, te drugi u kojem je kao vlasnik nekretnina upisan Tomo Cindrić. Također, proširila je tužbu tako što je osim ranijih tuženih kao tužene označila Sulejmana Mahmutovića i Tomu Cindrića. Apelantica je predložila da sud navedenim licima postavi privremenog zastupnika u predmetnom postupku s obzirom na to da joj nisu poznata njihova boravišta.

15. Općinski sud je dopisom od 17. januara 2008. godine zatražio od Uprave za administraciju i podršku Bihać - Odsjek za administraciju Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Uprava), da dostavi tačne adrese Sulejmana Mahmutovića i Tome Cindrića, što je Uprava i učinila 25. januara 2008. godine. Zatim je 2. februara 2008. godine dostavio tužbu i dopunu tužbe tuženom Tomi Cindriću. Također, sud je pokušao dostaviti tužbu i dopunu tužbe tuženom Sulejmanu Mahmutoviću, ali je to lice bilo nepoznato na pribavljenoj adresi. Zbog toga je Općinski sud rješenjem od 19. februara 2008. godine naložio apelantici da u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja predujmi troškove oglašavanja u službenim glasilima o postavljanju privremenog zastupnika tuženom koji je nepoznatog boravišta. Apelantica je u ostavljenom roku predujmila predmetne troškove, pa je Općinski sud rješenjem od 4. aprila 2008. godine postavio tuženom Sulejmanu Mahmutoviću, kao licu nepoznatog prebivališta, privremenog zastupnika u predmetnoj pravnoj stvari.

16. S obzirom na to da nakon toga Općinski sud nije preduzimao nikakve procesne radnje, apelantica je 17. decembra 2008. godine poslala dopis Kantonalnom sudu žaleći se na odugovlačenje postupka. Kantonalni sud je dopisom od 19. decembra 2008. godine obavijestio apelanticu da ne može «naređivati prvostepenom sudu kada da pojedine predmete uzme u rad», ali da je njen dopis proslijeđen predsjednici Općinskog suda.

17. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 20. januar 2009. godine. Ročištu su pristupili apelantica i tuženi, izuzev Tome Cindrića i Elvira Šakinovića koji su bili uredno obaviješteni. Apelantica je na pripremnom ročištu povukla tužbu protiv Tome Cindrića i Sulejmana Mahmutovića. Dalje, apelantica je izmijenila tužbu tako što je ispravila prezime prvotužene Feride Šakinović i drugotužene Sanele Šakinović, pa je kao prvotuženu označila Feridu Račić, a drugotuženu Sanelu Ćerimović. Također, izmijenila je tužbeni zahtjev tako što je zatražila da sud donese presudu kojom će utvrditi da vanbračnu tečevinu apelantice i prednika tuženih predstavljaju nekretnine upisane u p.l. broj 244/3 k.o. Nepeke, sa jednakim dijelovima sa po ½ posjeda, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se taj apelanticin dio izdvoji u roku od 30 dana od donošenja presude, te trpjeti da se odredi upis ½ dijela posjeda u katastru na apelanticino ime.

18. Općinski sud je održao glavnu raspravu 17. februara 2009. godine, a 16. marta 2009. godine je donio Presudu broj P-345/09 kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev onako kako je izmijenjen na pripremnom ročištu.

19. Tužena Haseda Huskić je 7. aprila 2009. godine podnijela žalbu protiv Presude Općinskog suda broj P-345/09 od 16. marta 2009. godine.

20. Apelantica je 21. aprila 2009. godine dostavila Općinskom sudu odgovor na žalbu. Navedeni odgovor je dostavljen tuženoj Hasedi Huskić.

21. Općinski sud je 12. maja 2009. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na žalbeni postupak.

22. Tužena Haseda Huskić je 16. jula 2009. godine zatražila da sud donese mjeru osiguranja kojom bi zabranio apelantici bilo kakvo raspolaganje sa predmetnim nekretninama. O tom prijedlogu nije odlučeno.

23. Postupak pred Kantonalnim sudom je u toku i vodi se pod brojem 001-0-Gž-09-000 710. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelantica je u apelaciji istakla da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 24. augusta 2001. godine, a da je Kantonalni sud rješenjem od 21. septembra 2004. godine ukinuo presudu koju je donio prvostepeni sud i predmet vratio na ponovno suđenje, te da do dana podnošenja apelacije nije zakazano ni jedno ročište u ponovnom postupku. Smatra da se predmetni postupak odugovlači i navodi da postoji velika vjerovatnost da neće doživjeti okončanje tog postupka ukoliko se i dalje bude odugovlačio s obzirom na to da je rođena 1932. godine. Također, traži naknadu nematerijalne štete zbog predugog trajanja postupka u iznosu od 3.000.00 KM. U dopuni apelacije, apelantica je dostavila informacije o daljnjem nastavku postupka nakon podnošenja apelacije i ponovila navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, nakon što mu je Kantonalni sud u Bihaću dostavio predmet, postupajući sudija zbog velikog broja zaduženih predmeta (oko 8.000) nije bio u mogućnosti postupati u konkretnoj pravnoj stvari, ali da je nakon prijema dopisa Ustavnog suda pregledao spis predmeta i utvrdio da tužba nije potpuna, pa ju je vratio na ispravku i dopunu. Također, istakao je da zbog velikog broja predmeta (preko 13.000), a malog broja sudija (pet sa sudijama prekršajnog odjela) ne može postupati u razumnim rokovima i da eventualne povrede apelanticinih prava nije načinio zbog subjektivnih, već zbog objektivnih razloga.

26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije mogao odlučiti o žalbi u zakonskom roku zbog većeg broja hitnih i obimnih predmeta koji su se nalazili u radu kod postupajućeg sudije, te zbog nastojanja da se donesu kvalitetne odluke u tim predmetima, kao i zbog nastojanja da se ispuni orijentaciona sudijska norma. Istakao je da će se u konkretnom predmetu odluka donijeti u toku tog ili narednog mjeseca.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

28. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

[...] 3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise povodom žalbe.

4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

33. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

37. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

38. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je apelantica 24. augusta 2001. godine pokrenula predmetni parnični postupak i da taj postupak u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i sedam mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

40. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja vanbračne tečevine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

41. Što se tiče ponašanja nadležnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući povodom apelanticine tužbe, u roku od 10 mjeseci donio prvostepenu presudu. Međutim, Kantonalni sud je tu presudu ukinuo zato što je utvrdio postojanje bitnih povreda parničnog postupka u postupku pred Općinskim sudom, zatim je utvrdio da je materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, te da je činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno. Dalje, Ustavni sud primjećuje da, nakon što mu je spis predmeta 1. oktobra 2004. godine dostavljen na ponovni postupak, Općinski sud sve do 26. decembra 2007. godine, kada je donio rješenje kojim je tužbu vratio apelantici na ispravku i dopunu, dakle tri godine i dva mjeseca, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje, iako je apelantica u tom periodu u nekoliko navrata urgirala da se zakaže ročište. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nakon 4. aprila 2008. godine, kada je donio rješenje o postavljanju privremenog zastupnika tuženom koji je nepoznatog boravišta, devet mjeseci nije preduzimao bilo kakve procesne radnje, sve do 20. januara 2009. godine kada je održao pripremno ročište. Nakon toga je u zakonom propisanim rokovima održao glavnu raspravu i donio prvostepenu presudu. Dakle, iz navedenog proizlazi da je Općinski sud u konkretnom predmetu bio pasivan skoro četiri godine.

42. Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud kao razloge za nepostupanje u predmetom postupku naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud ističe da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost tog suda od skoro četiri godine, odnosno da bi se opravdala ukupna dužina postupka pred tim sudom od pet godina i pet mjeseci.

43. Dalje, Ustavni sud zapaža da su Kantonalnom sudu trebale skoro dvije godine da donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 1. jula 2002. godine. Također, zapaža da Kantonalni sud u periodu od deset mjeseci otkako mu je dostavljen spis nije donio odluku o žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 16. marta 2009. godine. Međutim, Ustavni sud smatra da periodi odlučivanja pred Kantonalnim sudom nisu značajnije doprinijeli ukupnoj dužini postupka, već da je tome najviše doprinio Općinski sud zbog, kako je to već rečeno, dugih perioda potpune neaktivnosti u predmetu.

44. Što se tiče apelanticinog ponašanja, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini predmetnog postupka.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije zadovoljen zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

46. Apelantica traži da joj se dosudi naknada nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

47. U konkretnom slučaju, budući da se radi o parničnom postupku radi utvrđivanja vanbračne tečevine, koji po prirodi nije hitan, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke.

48. S obzirom na to da se u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazi na odlučivanju o žalbi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da taj postupak hitno okonča s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na donošenje odluke u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povreda se ogleda u tome što je za ukupnu dužinu postupka od osam godina i sedam mjeseci odgovoran Općinski sud koji nije ponudio relevantne razloge za ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica bilo kako doprinijela dužini postupka.

50. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3298/07 (H. D.) | Sudska praksa | Aktio