Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2958/07 (P. P.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2958/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2958/07, rješavajući apelaciju Pantelije Pelemiša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pantelije Pelemiša podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-07-000 427 od 17. oktobra 2007. godine i presude Osnovnogsuda u Sokocu broj 089-0-MAL-07-000 178 od 8. juna 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Pantelije Pelemiš (u daljnjem tekstu: apelant), iz Pala, kojeg zastupa Mirko Elek, advokat iz Pala, podnio je 5. novembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-07-000 427 od 17. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-0-MAL-07-000 178 od 8. juna 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 089-0-MAL-07-000 178 od 8. juna 2007. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-07-000 427 od 17. oktobra 2007. godine obavezan je apelant da „Elektrodistribuciji“ A.D. Pale (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 2.415,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da su ovlašteni radnici tužitelja 17. marta 2005. godine izvršili kontrolu potrošnje električne energije u apelantovoj porodičnoj kući, te da je tom prilikom utvrđeno da apelant u svojoj kući ima dva električna brojila za potrošnju električne energije. Također je utvrđeno da električno brojilo na gornjem spratu kuće nije bilo prijavljeno kod tužitelja, dok je brojilo u prizemlju kuće bilo prijavljeno, s tim da je na istom bila isključena struja. Nadalje, Osnovni sud je obrazložio da je na licu mjesta utvrđeno da je apelant u svojoj porodičnoj kući neovlašteno koristio električnu energiju jer je pomoću električnog kabla sa neprijavljenog električnog brojila na gornjem spratu kuće napajano električnom energijom električno brojilo u prizemlnju kuće koje je bilo prijavljeno, ali nije registrovalo potrošnju električne energije. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je na osnovu računa tužitelja broj 2101 od 18. marta 2005. godine utvrdio da je tužitelj na ime neovlaštene potrošnje elektične energije, obračunao i apelanta obavezao da na ime naknade štete isplati iznos od 3.015,79 KM. Budući da je po navedenom računu apelant isplatio tužitelju iznos od 600,00 KM, sud je obavezao apelanta da isplati tužitelju i ostatak duga u iznosu od 2.415,70 KM na ime naknade štete, a shodno odredbi člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi sa članom 108. i 109. Opštih uslova, za isporuku električne energije.

4. Iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi da je Okružni sud cijeneći utvrđeno činjenično stanje zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je obavezao apelanta da tužitelju na ime naknade štete plati utvrđeni iznos o čemu je po mišljenju suda prvostepeni sud dao jasne i valjane razloge koje je kao takve u cijelosti prihvatio i taj sud. Nadalje, Okružni sud je zaključio da se ne može prihvatiti apelantova žalbena tvrdnja da je u njegovom slučaju riječ o utrošenoj električnoj energiji u domaćinstvu čiji rok naplate zastarijeva za godinu dana, jer se po mišljenju suda u konkretnom slučaju ne radi o redovnoj i legalnoj isporuci električne energije, već se radi o neovlašteno potrošenoj električnoj energiji. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da pričinjena šteta po navedenom osnovu za tužioca predstavlja štetu za koju može tražiti naknadu u roku od tri 3 godine, a shodno odredbi člana

376. ZOO. Stoga, budući da je tužitelj za štetu saznao 17. marta 2005. godine, a tužbu sudu podnio 19. marta 2007. godine, Okružni sud je zaključio da je tužba blagovremena, jer je podnesena prije isteka roka od tri godine od dana saznanja za štetu i učinioca.

5. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što smatra da su „nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo“. Naime, apelant smatra da je u njegovom slučaju riječ o „utrošenoj električnoj energiji u domaćinstvu, čiji rok naplate zastarjeva za godinu dana“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje i imovinu koji se odnose isključivo na način na koji su nadležni organi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Takođe, Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2958/07 (P. P.) | Sudska praksa | Aktio