Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3281/07 (M. M., H. Č., Ž. J., V. P.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Prava iz radnog odnosa
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3281/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3281/07, rješavajući apelaciju Milomira Marića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milomira Marića, Hrvoja Čabrajića, Željke Josipovića, Vlastimira Prodanovića, Milorada Ninkovića, Miroslava Blagojevića, Dragana Dostića, Branke Kovač, Dalibora Matovića, Radojice Lazića, Siniše Pljevaljčića, Gordane Božović i Dragana M.Mašić podnesena protiv presude Okružnog suda Trebinje broj 015-0-GŽ-07-000 176 od 9. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milomir Marić, Hrvoje Čabrajić, Željko Josipović, Vlastimir Prodanović, Milorad Ninković, Miroslav Blagojević, Dragan Dostić, Branka Kovač, Dalibor Matović, Radojica Lazić, Siniša Pljevaljčić, Gordana Božović i Dragan M.Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 15. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-GŽ-07-000 176 od 9. oktobra 2007. godine.

2. Osnovni sud u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je presudom, broj 094-0-P-06-000187 od 21. januara 2007. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanata, da se Republika Srpska, ministarestvo pravde-Kazneno popravni zavod Foča (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da apelantima na ime isplate naknade boračkog dodatka, za period od 1. jula 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, isplati novčane iznose, koji su pobliže označeni u dispozitivu predmetne presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. jula 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te im naknadi troškove postupka u iznosu od 5.663,00 KM. Obrazlažući predmetnu presudu Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 22. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik RS", broj 35/99), te na Odluku o utvrđivanju prioriteta u isplatama po Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik RS", broj 1/02). Protiv prvostepene presude, tuženi je Okružnom sudu izjavio žalbu.

3. Okružni sud je presudom broj 015-0-GŽ-07-000 176 od 9. oktobra 2007. godine, ukinuo prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev apelanata. U obrazloženju rješenja sud je naveo da u konkretnom slučaju iz smisla odredbe člana 22. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca proističe da je borački dodatak dodatak uz zaradu (stav 1.) i da se tim dodatkom zarada uvećava (stav 2.). Odredbom člana 103. istog zakona je propisano da o pravu na borački dodatak rješava preduzeće, ustanova ili drugi poslodavac kod koga je korisnik u radnom odnosu. Dakle, neisplaćivanje boračkog dodataka od strane preduzeća, ustanove ili drugog poslodavca uz zaradu koju je poslodavac obračunao i isplatio, predstavlja povredu prava iz radnog odnosa. Obrazlažući svoju odluku Okružni sud je naveo da su apelanti tužbu zbog naplate boračkog dodataka podnijeli 27. jula 2006. godine, a da su saznali za povredu svog prava protekom mjeseca jula 2003. godine, dakle po proteku prekluzivnog roka na koji sud pazi po službenoj dužnosti, a u smislu člana

105. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03).

4. Apelanti smatraju da su im osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Okružnog suda u kojoj je njihov tužbeni zahtjev podnesena radi isplate boračkog dodatka, odbijen pozivajući se na odredbu člana 105. stav 2. Zakona o radu.

8. Ustavni sud je, u predmetu broj AP-830/07, već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-

830/07 od 12. juna 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-830/07 od od 12. juna 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Ustavni sud je u navedenoj odluci, imajući u vidu da su apelanti prekludirani jer nisu postupili u skladu sa odredbom člana 105. stav 2. Zakona o radu, a radi se o naknadama vezanim uz platu, odnosno povredi prava iz radnog odnosa, zaključio da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3281/07 (M. M., H. Č., Ž. J., V. P.) | Sudska praksa | Aktio