Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1566/09 (H. B.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1566/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1566/09, rješavajući apelaciju H. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. B. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Gž-06-002960 od 19. januara 2009. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo, broj 065-0-

Mal-06-011086 od 29. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, podnijela je 20. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-002960 od 19. januara 2009. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-Mal-06-

011086 od 29. septembra 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-Mal-06-011086 od 29. septembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002960 od 19. januara 2009. godine, tužba apelantice je odbačena s obzirom da nije sadržavala osnovne elemente u skladu sa članom 53. stav 2. Zakona o praničnom postupku (''Službene novine Federacije BiH'', br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP). U obrazloženju rješenja, citirana je odredba člana 53. stav 2. ZPP-a, kojom je propisano šta svaka tužba mora da sadrži, uz napomenu da su svi elementi pobrojani u članu 53. stav

2. ZPP-a, izuzev pravnog osnova, obavezni elementi tužbe, i da je, ukoliko ih tužba ne sadrži, sud obavezan u smislu odredbe člana 66. ZPP-a, ispitati postojanje tih elemenata, pa ako utvrdi da tužba ne sadrži sve te elemente, sud će preduzeti radnje propisane odredbama čl. 295. i 336. ZPP-a, radi otklanjanja tih nedostataka. Općinski sud je iz prethodno navedenog razloga rješenjem od 10. jula 2006. godine. godine, pozvao apelanticu, da tužbu uredi i otkloni uočene nedostatke. Apelantica je djelimično uredila tužbu 14. jula 2006. godine, ali nije označila osnov za nadležnost suda, određeni tužbeni zahtjev, te dokaze kojima potkrepljuje činjenice na kojim se isti zaniva, iz kojih razloga je njena tužba odbačena.

3. Apelantica se žali da joj je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelanticina tužba je odbačena iz formalnih razloga s obzirom da nije sadržavala osnovne elemente u skladu sa članom 53. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica podnošenjem tužbe koja nije ispunjavala zakonom propisane osnovne elemente, nije efektivno iscrpila pravne lijekove jer je samo formalno, podnijela tužbu po kojoj Općinski sud nije odlučivao o meritumu spora, budući da ista nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1566/09 (H. B.) | Sudska praksa | Aktio