Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1638/09 (A. B.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1638/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 1638/09, rješavajući apelaciju Ante Bošnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Bošnjaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000207 od 9. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ante Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, podnio je 25. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-
000207 od 9. aprila 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-169/94 od 9. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-07-000591 od 3. decembra 2007. godine, odbačena je apelantova tužba protiv tužene Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate, zbog činjenice da je o istoj pravnoj stvari već pravomoćno presuđeno. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je o apelantovom tužbenom zahtjevu, koji je predmet sadašnjeg postupka, već ranije pravomoćno odlučeno odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Mostaru broj Rs-1413/83 od 10. decembra 1987. godine, a koja odluka je potvrđena odlukom Suda udruženog rada BiH broj Ž.675/78 od 6. aprila 1988. godine, a kako je to konstatirano pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Ljubuškom broj P.39/93 od 15. februara 2005. godine. Naime, Općinski sud je nakon izvršenog uvida u spis P.39/93 utvrdio da je u istom tužbenom zahtjevu koji je podnesen 8. februara 1993. godine bio sadržan i tužbeni zahtjev postavljen u tužbi sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga koji je predmet ove parnice, a koji je bio postavljen 21. oktobra 1991. godine. Obzirom da je o tužbenom zahtjevu u parnici P.39/93 donesena odluka – Rješenje o odbacivanju tužbe broj P.39/93 ood 13. oktobra 2004. godine, koje je postalo pravomoćno, to je apelantova tužba odbačena u skladu sa članom 67. st. 1. i 4. i članom 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06).
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000207 od 9. aprila 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-07-
000591 od 3. decembra 2007. godine.
4. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke redovnih sudova kojima je odbačena njegova tužba za isplatu duga, jer se radi o presuđenoj stvari.
7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Vrhovnim sudom, koji je donio osporeno rješenje, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u postupku koji se osporava revizijom utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravomoćno presuđeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović