Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1824/09 (A. U.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1824/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1824/09, rješavajući apelaciju Antona Upčeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Antona Upčeva podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona, broj 12-06/3-23-446/04 od 1. oktobra 2004. godine i rješenja Službe za stambene poslove Općine Tuzla, broj 05-02/5-23-475/04 od 10. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Antona Upčeva, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Anton Upčev (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srbije, podnio je 10. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu:Ministarstvo), broj 12-06/3-23-446/04 od 1. oktobra 2004. godine i rješenja Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-02/5-23-475/04 od 10. juna 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. septembra 2009. godine.
2. Rješenjem Službe, broj 05-02/5-23-475/04 od 10. juna 2004. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 12-06/3-23-446/04 od 1. oktobra 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana u Tuzli. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/3-23-446/04 od 1. oktobra 2004. godine, koja je presudom Kantonalnog suda, broj U-
313/04 od 31. augusta 2005. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je navedeno da je utvrđeno da se radi o stanu koji je na raspolaganju Federalnom ministarstvu odbrane, kao i o tome da apelant nema status izbjeglog i raseljenog lica u smislu odredbi člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (''Službene novine FBiH'', broj 27/99 i 29/03- u daljnjem tekstu Zakon o prestanku primjene).
3. Presudom Vrhovnog suda, broj Uvl.-232/05 od 26. marta 2009. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud dao potpune i valjane razloge za svoju odluku, te da donošenjem pobijene odluke nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku, koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari, te je iz tog razloga po ocjeni ovoga suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan.
4. Apelant se žali da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine
6. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje ali je isti presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda, broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. juna 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-232/05 od 26. marta 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-313/04 od 31. augusta 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović