Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2377/09 (M. V.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2377/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2377/09, rješavajući apelaciju Milenka Vrhovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vrhovca podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-09-000 514 od 9. juna 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, Zemljišno knjižna kancelarija broj 078-0-Dn-08-001391 od 27. januara 2009. godine i broj 078-0-Dn-08-
001391 od 4. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 21. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000 514 od 9. juna 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-
Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, Zemljišno knjižna kancelarija (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 078-0-Dn-08-001391 od 27. januara 2009. godine i broj 078-0-Dn-08-001391 od 4. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 078-0-Dn-08-001391 od 4. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj 078-0-Dn-08-001391 od 27. januara 2009. godine, odbijena je molba apelanta kao predlagača za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. 582/02 i 589/05 upisane u A listu zk. ul. br. 2103 k.o. Prnjavor, a po osnovu člana 42. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpke («Službeni glasnik RS» broj 112/06), te naloženo brisanje zabilježbe.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 078-0-Dn-08-001391 od 27. januara 2009. godine.
4. Apelant je 4. maja 2009. godine izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 514 od 9. juna 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u vanparničnom postupku nije dopuštena revizija, citirajući odredbu člana 26. Zakona o vanparničnom postupku («Službeni list SR BiH» broj 10/89) koja propisuje da se u vanparičnom postupku može izjaviti revizija samo u stambenim stvarima i u postupku određivanja nakanade za eksproprisane nekretnine. Vrhovni sud je ukazao da Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 67/03, 46/04 i 109/05) ne poznaje reviziju kao pravni lijek u zemljišno-knjižnom postupku, već u odredbi člana 83. propisuje da se na pitanja postupka koja nisu regulisana navedenim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku. Budući da ni u odredbama Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je na rješenja donesena u zemljišno-knjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja je, u skladu s članom 26. Zakona o vanparničnom postupku, odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručeno rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000155 od 26. marta 2009. godine, budući da je apelant 4. maja 2009. godine izjavio reviziju protiv tog rješenja, iz čega proizilazi zaključak što da mu je predmetno rješenje uručeno prije tog datuma. S obzirom na to da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda od 26. marta 2009. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Sekretar Redakcione komisije Predsjednik Redakcione komisije
Zvonko Mijan Mirsad Ćeman