Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2595/09 (N. K.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2595/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2595/09, rješavajući apelaciju Nurije Kalabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nurije Kalabića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 004105 09 U od 30. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nurija Kalabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Dževad Halep, advokat iz Tešnja, podnio je 13. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 004105 09 U od 30. juna 2009. godine.
2. Komisija za konačnu verifikaciju ratnih potraživanja pravnih i fizičkih lica u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) je 23. maja 2008. godine donijela rješenje o verifikaciji ratnog potraživanja broj K-FL-1315-1558/08 kojim je za apelanta verifikovano ratno potraživanje po osnovu materijalno tehničkih sredstava (MTS)-mobilisanog teretnog motornog vozila u iznosu od 9.976,00 KM izuzeto za potrebe odbrane u toku ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti u periodu od 8. aprila 1992. godine do 23. decembra 1996. godine. Tačkom dva dispozitiva rješenja utvrđeno je da navedeno potraživanje predstavlja unutrašnji dug Federacije Bosne i Hercegovine i da će se njegovo izmirenje izvršiti prema Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Heregovine («Službene novine Federacije BiH» br. 66/04, 46/05, 35/06 i 31/08).
3. Kantonalni sud je 30. juna 2009. godine donio rješenje broj 09 0 U 004105 09 U kojim je odbačena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Komisije broj K-FL-1315-1558/08 od 23. maja 2008. godine.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant tužbom od 19. juna 2009. godine osporio rješenje Komisije i predložio da se Komisija, kao tuženi, obaveže da mu u gotovini isplati iznos od 9.976,00KM.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je ispitao postojanje procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora u smislu odredbi Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH" broj: 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), te je našao da iste ne postoje. Naime, Kantonalni sud je naglasio da se shodno odredbi člana 8. ZUS, upravni spor može pokrenuti samo protiv upravnog akta, a to je akt kojim nadležni organ uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja, u vršenju tih ovlaštenja, rješavaju o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, u nekoj upravnoj stvari. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da apelant svojom tužbom traži postupanje i isplatu po aktu kojim se veriftkuje njegovo potraživanje, a ne rješava se ni o kakvoj upravnoj stvari pa, po ocjeni suda, osporeni akt nema karakter upravnog akta u smislu navedenog člana 8. ZUS, te se ne može ni pobijati u upravnom sporu.
6. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj 09 0 U 004105 09 U od 30. juna 2009. godine kojim je odbačena njegova tužba izjavljena protiv rješenja Komisije broj K-
FL-1315-1558/08 od 23. maja 2008. godine.
9. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
10. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odbijanja apelantove tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
11. Budući da se u konkretnom slučaju radi o procesnoj odluci kojom je odlučivano isključivo o dopustivosti apelantove tužbe, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović