Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3051/09 (S. H.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3051/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3051/09, rješavajući apelaciju Sejada Hafizovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejada Hafizovića podnesena protiv Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica odsjek Doboj zbog nepostupanja po zahtjevu za povrat stana, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sejad Hafizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Zdravko Grabovac, advokat iz Teslića, podnio je 24. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica odsjek Doboj (u daljnjem tekstu: Odsjek Teslić) zbog nepostupanja po zahtjevu za povrat stana.

2. Apelant je 28. maja 1999. godine Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) podnio zahtjev za povrat stana u Tesliću, ulica I Krajiški korups broj 10. Predmet je proslijeđen Odsjeku Teslić, a nakon prestanka rada navedenog odsjeka, predmet je proslijeđen Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica odsjek Doboj (u daljnjem tekstu: Odsjek Doboj).

3. Odsjek Doboj je 14. avgusta, 3. septembra i 3. oktobra 2008. godine održao raspravu u apleantovom predmetu za povrat predmetnog stana. U zapisniku sa rasprave održane 3. oktobra 2008. godine Odsjek Doboj je naveo da će se rješenje donijeti u zakonskom roku i dostaviti strankama.

4. Apelant je 8. aprila 2009. godine podnio urgenciju Odsjeku Doboj tražeći da u zakonom određenem roku donese odluku, te je tom prilikom naglasio da je zadnja rasprava pred ovim organom održana 3. oktobra 2008. godine.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant se žali da Odsjek Doboj, do dana podnošenja apelacije nije donio rješenje po njegovom zahtjevu za povrat stana u Tesliću.

9. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom postupku ne egzistira konačna odluka koju bi apelant mogao osporavati svojom apelacijom. Apelant je propustio da iskoristi raspoložive pravne lijekove kako bi došao do konačne sudske odluke u ovom predmetu. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik RS”broj 13/02) propisano da ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, članom 17. Zakona o upravnim sporovima (“Službeni glasnik RS”broj 109/05), je propisano da ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, iako nadležni upravni organ nije donio odluku po njegovom zahtjevu za povrat stana u Tesliću, podnese žalbu, odnosno pokrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3051/09 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio