Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3417/09 (DOO «Orion 3» Banjaluka)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3417/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3417/09, rješavajući apelaciju DOO «Orion 3» Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Orion 3» Banjaluka podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pžp-09-000347 od 15. oktobra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Orion 3» Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Svetozar P. Ivetić, advokat iz Banjaluke, podnio je 31. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Pžp-09-000347 od 15. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-Pr-08-

000282 (24) od 10. decembra 2008. godine apelant je oglašen krivim za prekršaj iz čl. 17. i 20. stav 3. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 34/02), i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM. Istim rješenjem obavezan je apelant da naknadi troškove prekršajnog postupka.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Pr-08-000282-24 od od 29. maja 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pžp-09-000347 od 15. oktobra 2009. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 043-0-Pr-08-000282 (24) od 10. decembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da iz spisa predmeta proizlazi da je apelant rješenje od 10. decembra 2008. godine zaprimio 7. maja 2009. godine, a da je predmetna žalba izjavljena 18. maja 2009. godine, odnosno nakon proteka zakonskog roka od 8 dana.

4. Apelant smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Općinskog suda broj 043-0-Pr-08-000282 (24) od 10. decembra 2008. godine izjavio žalbu koja je odbačena kao neblagovremena rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Pr-08-000282-24 od od 29. maja 2009. godine, a što je potvrdio i Kantonalni sud svojim rješenjem broj 004-0-Pžp-09-000347 od 15. oktobra 2009. godine. Apelant u konkretnom slučaju nije postupio u skladu sa odredbom člana 58. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 31/06), odnosno nije izjavio žalbu u propisanom roku od 8 dana od dana dostave prvostepenog rješenja. Na ovaj način, neblagovremenim obraćanjem Općinskom sudu, apelant je propustio da ostvari pravo na sudsku zaštitu, a samim tim i mogućnosti da dođe do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3417/09 (DOO «Orion 3» Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio