Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3543/09 (Zapadnohercegovački kanton)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3543/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3543/09 rješavajući apelaciju Zapadnohercegovačkog kantona na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zapadnohercegovačkog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000532 od 3. septembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-P-07-000018 od 12. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno praobraniteljstvo, podnio je 11. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000532 od 3. septembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 005-0-Gž-08-
000007 od 28. februara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 064-0-P-07-000018 od 12. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 064-0-P-07-000018 od 12. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine, obavezan je apelant kao tuženi da tužitelju S.M. na ime neisplaćenog regresa za 2003., 2004. i 2005. godinu isplatiti ukupan iznos od 7.897,81 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, tj. 27. decembra 2006. godine, pa do isplate, i troškovima parničnog postupka sve u roku od 15 dana.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000532 od 3. septembra 2009. godine odbačena je kao nedopuštenu revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. Vrhovni sud je obrazložio da budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju ne prelaze iznos od 10.000 KM kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija apelanta je nedozvoljena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Rev-08-000532 od 3. septembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu 11. marta 2008. godine. Apelant je, dakle, presudu Kantonlanog suda broj 005-0-Gž-08-000007 od 28. februara 2008. godine primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. novembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović