Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3594/09 (H. H.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3594/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3594/09, rješavajući apelaciju Hasana Horića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Horića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 000 674 09 U od 26. oktobra 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-459/09 od 26. marta 2009. godine i Zaključka Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Zenica broj 09-41-609/09 od 10. februara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Horić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Ibrahim Delibašić, iz Zenice, podnio je 17. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000 674 09 U od 26. oktobra 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-

41-459/09 od 26. marta 2009. godine i Zaključka Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09-41-609/09 od 10. februara 2009. godine.

2. Služba je Zaključkom broj 09-41-609/09 od 10. februara 2009. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03-41-459/09 od 26. marta 2009. godine, odbila apelantov zahtjev za procjenu stepena vojnog invaliditeta nastalog uslijed bolesti i rana koje je zadobio kao pripadnik oružanih snaga, te sticanja statusa ratnog vojnog invalida i ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, a koji je podnesen 28. januara 2009. godine, uz konstataciju da je taj zahtjev podnesen nakon isteka roka iz člana 35. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 33/04, u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branilaca).

3. U obrazloženju rješenja Ministarstva je navedeno da je članom 35. Zakona o pravima branilaca propisano da prava po tom zakonu, koja se stiču po osnovu rana, povreda, oboljenja, odnosno pogrošavanja oboljenja, zastarijevaju u roku od 3 godine od stupanja na snagu tog zakona, te je konstatovano da je zakonski rok za podnošenje predmetnog zahtjeva istekao 20. juna 2007. godine, s obzirom da je navedeni zakon stupio na snagu 20. juna 2004. godine. Shodno tome, zaključeno je da je Služba u predmetnoj pravnoj stvari bila dužna odbaciti zahtjev zbog proteka roka za njegovo podnošenje, a ne odbiti zahtjev kao neosnovan, ali je konstatovano da taj nedostatak nije od uticaja na rješavanje predmetne upravne stvari.

4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 04 0 U 000 674 09 U od 26. oktobra 2009. godine, konstatujući da je osporeno rješenje pravilno i zakonito.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na jednakost pred zakonom. Takođe, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za procjenu stepena njegovog vojnog invaliditeta, te sticanja statusa ratnog vojnog invalida i ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, već je zahtjev odbijen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti taj zahtjev ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine)

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović