Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3612/09 (R. D., T. D., N. D., Š. D. i A. D.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3612/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3612/09, rješavajući apelaciju Rešada Derviševića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rešada Derviševića, Tahire Dervišević, Nedžada Derviševića, Šefketa Derviševića i Ajke

Dervišević podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000572 od 1. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rešad Dervišević, Tahira Dervišević, Nedžad Dervišević, Šefket Dervišević i Ajka Dervišević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prusca, općina Donji Vakuf, koje zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijeli su 18. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000572 od 1. septembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu broj P-680/04 od 14. septembra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-06-000 710 od 30. januara 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obavežu tuženi „VGT osiguranje“d.d. Visoko i Almir Beganović da im solidarno isplate ukupan iznos od 17.800,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da im nadoknade troškove postupka. Apelanti su predmetnom presudom obavezani da tuženom „VGT osiguranje“d.d. Visoko naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.628,00 KM, u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Apelanti su 26. februara 2008. godine izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 070-0-Rev-08-000572 od 1. septembra 2009. godine.

4. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da su apelanti u ovom sporu formalni (obični) suparničari pa se dopustivost revizije cijenila obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. Vrhovni sud je konstatovao da iz spisa predmeta proizilazi da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom apelant Rešad Dervišević tražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 3.268,00 KM, te materijalne štete u iznosu od 1.320,00 KM, dok su ostali apelanti tražili naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 3.268,00 KM, iz čega proizilazi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude konkretnom slučaju u odnosu na apelante pojedinačno ne prelazi imovinski cenzus propisan odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je takođe naveo da nema osnova za izuzetno odlučivanje o reviziji u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer je ocijenjeno da odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa je odlučio kao u dispozitivu primjenom odredbe člana 247. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelanti se žale da je u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navode da „sud nije pravilno primjenio institut suparničarstva zbog čega je revizija odbačena“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj broj 070-0-Rev-08-000572 od 1. septembra 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 710 od 30. januara 2008. godine. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručena Presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 710 od 30. januara 2008. godine, s obzirom da su apelanti 26. februara 2008. godine izjavili reviziju protiv predmetne presude, iz čega proizilazi da im je ta presuda uručena prije navedenog datuma. Kako je apelacija podnesena Ustavnom sudu 18. novembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

1. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3612/09 (R. D., T. D., N. D., Š. D. i A. D.) | Sudska praksa | Aktio