Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3650/09 (B. J.)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Protek roka
  • Krivično djelo
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3650/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3650/09, rješavajući apelaciju Borislava Jovičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Jovičića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Kžk-

07-000 027 od 29. januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Jovičića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Kvlz-09-000 003 od 16. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Borislav Jovičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, koga zastupa Vojislav Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 20. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kvlz-09-000 003 od 16. septembra 2009. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Kžk-07-000 027 od 29. januara 2009. godine. Apelant je 25. januara 2010. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Okružnog suda broj 012-0-Kžk-07-000 027 od 29. januara 2009. godine apelant je oglašen krivim za počinjeno krivično djelo krađe iz člana 231. stava 1. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske, za koje mu je izrečena uslovna osuda i potom utvrđena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 60 dana i istovremeno određeno da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Takođe, predmetnom presudom oštećeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu a apelant je obavezan da na ime paušala plati iznos od 150 KM.

3. Apelant je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Okružnog suda, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan Presudom broj 118-0-Kvlz-09-000 003 od 16. septembra 2009. godine.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1.) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4.) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 012-0-Kžk-07-000 027 od 29. januara 2009. godine

6. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj 012-0-Kžk-07-000 027 od 29. januara 2009. godine, s obzirom da je je Vrhovni sud 16. septembra 2009. godine donio presudu kojom je odbijen apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv predmetne presude Okružnog suda, pa se podrazumijava da je prdmetu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. novembra 2009. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu da navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Kvlz-09-000 003 od 16. septembra 2009. godine

7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kvlz-09-

000 003 od 16. septembra 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 012-0-Kžk-07-000 027 od 29. januara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Okružnog suda, kojom je pravomoćno okončan krivični postupak protiv apelanta, ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za zaštitu zakonitosti, odnosno vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3650/09 (B. J.) | Sudska praksa | Aktio