Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3754/09 (O. L., B. B., V. B., T. V., Z. G.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3754/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3754/09, rješavajući apelaciju Obrena Lazića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrena Lazića, Boje Blagojević, Vesne Branković, Tijane Vasiljević, Zorana Gojkovića, Zlatka Danilovića, Ruže Kršić, Slavoljuba Markovića, Nastje Preradović, Zlatomira Novakovića, Velinke Perić, Radmile Petrović, Lindijane Radulović, Dragice Ristić, Pavla Rističevića, Danice Stanković, Petra Stanojevića i Slađane Stojaković, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-09-000 062 od 21. oktobra 2009. godine, rješenja Okružnog suda Doboj, broj 013-0-Gž-08-000 328 od 29. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda Doboj, broj 085-0-P-07-000 439 od 16. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Obren Lazić, Boja Blagojević, Vesna Branković, Tijana Vasiljević, Zoran Gojković, Zlatko Danilović, Ruža Kršić, Slavoljub Marković, Nastja Preradović, Zlatomir Novaković, Velinka Perić, Radmila Petrović, Lindijana Radulović, Dragica Ristić, Pavle Rističević, Danica Stanković, Petar Stanojević i Slađana Stojaković, (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Željka Milanović, advokat iz Doboja, podnijeli su 1. decembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-09-000 062 od 21. oktobra 2009. godine, rješenja Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-08-000 328 od 29. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 085-0-P-
07-000 439 od 16. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 085-0-P-07-000 439 od 16. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 328 od 29. oktobra 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanata, kojom su tražili da se Gimnazija ''Jovan Dučić'' Doboj i Opština Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) obavežu na isplatu duga za neisplaćena sredstva za topli obrok, regres i sredstva za obezbjeđenje zimnice, u iznosima bliže navedenim u izreci rješenja. Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su apelanti za povredu svojih prava saznali danom neisplate navedenih naknada za 2003. i 2004. godinu, a najdalje istekom godine za koju te naknade potražuju, pa se od tog dana kao dana saznanja za povredu ima i računati subjektivni rok od jedne godine koji je propisan odredbama člana 105. stav 2. Zakona o radu (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07, 55/07). Budući da su apelanti tužbu Osnovnom sudu podnijeli 16. januara 2006. godine, Osnovni sud je zaključio da je njihova tužba neblagovremena.
3. Apelanti su izjavili reviziju na rješenje Okružnog suda, broj 013-0-Gž-08-000 328 od 29. oktobra 2008. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-09-000 062 od 21. oktobra 2009. godine, odbacio zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je obrazložio da, budući da se u konkretnom slučaju radi o apelantima kao običnim formalnim suparničarima, za dozvoljenost revizije se uzima u obzir pojedinačna vrijednost iznosa svakog od tužbenih zahtjeva, a ne njihov zbir, a kako je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude posebno za svakog od apelanata ispod 10.000 KM slijedi da primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a revizija po novčanom iznosu nije dozvoljena.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već su i njihova tužba, kao i revizija protiv drugostepenog rješenja odbačene iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu Osnovnom sudu, a da revizija nije dozvoljena primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a, čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njihovoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović