Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3768/09 (D. M.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3768/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3768/09, rješavajući apelaciju Džemala Mazalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Mazalovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-
000307 od 18. septembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Živinicama-Odjeljenje suda u Kladnju broj 033-1-Pr-07-000027 od 24. aprila 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-
08-000309 od 26. januara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama-Odjeljenje suda u Kladnju broj 033-1-Pr-07-000027 od 16. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Mazalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zatupa Šemo Numanović advokat iz Tuzle, podnio je 3. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000307 od 18. septembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Živinicama-Odjeljenje suda u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-1-Pr-07-000027 od 24. aprila 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000309 od 26. januara 2009. godine i rješenja Općinskog suda broj 033-1-Pr-07-000027 od 16. septembra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 033-1-Pr-07-000027 od 16. septembra 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000309 od 26. januara 2009. godine apelant je oglašen krivim za prekršaj iz člana 37. stav 5. u vezi sa članom 72. stav 1. tačka 14. Zakona o šumama FBiH, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 033-1-Pr-07-000027 od 24. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000307 od 18. septembra 2009. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka uz obrazloženje da se nisu stekli zakonski uslovi iz člana 149. i 150. Zakona o prekršajima kojima se povrijeđuju federalni propisi za ponavljanje postupka.
4. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Općinskog suda, kojim je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, pravosnažno okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 26. januara 2009. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog prekršajnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni prekršajni postupak ili ne.
7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000307 od 18. septembra 2009. godine, koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000309 od 26. januara 2009. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant smatra da je zbog odbacivanja prijedloga za obnovu postupka povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija rješenje Kantonalnog suda, donesenog u postupku po prijedlogu za ponavljanje prekršajnog postupka, u kojem se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović