Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3994/09 (M. I.)
Odluka donesena 14. 04. 2010.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Krivično djelo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3994/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3994/09, rješavajući apelaciju Mileta Ivanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Ivanovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Ivanovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Kvlz-09-000 011 od 16. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Ivanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Foče, podnio je 16. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kvlz-09-000 011 od 16. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine. Apelant je tražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje presude Okružnog suda broj 014-0-
Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja, iz člana 400. stav 2. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Republike Srpske, za koje mu je izrečena novčna kazna u iznosu od 2.000,00 KM, te je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 780,00 KM i paušala u iznosu od 300,00 KM.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kvlz-09-000 011 od 16. septembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnio protiv presude Okružnog suda od 10. marta 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da se razlozi, koje je apelant naveo u zahtjevu, odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka j) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP RS), a što nisu razlozi iz kojih se može zahtjev podnijeti. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci presude u smislu odredbi člana 339. ZKP RS.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda broj 118-
0-Kvlz-09-000 011 od 16. septembra 2009. godine odbijen kao neosnovan.
8. Samo se po sebi razumije da je apelent presudu Okružnog suda broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine primio prije 16. septembra 2009. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je odbijen zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude Okružnog suda. Budući da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 014-0-
Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine.
Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Kvlz-09-000 011 od 16. septembra 2009. godine
9. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Kvlz-09-
000 011 od 16. septembra 2009. godine, kojom je kao neosnovan odbijen njegov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 014-0-Kžk-08-000 009 od 10. marta 2009. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Ustavni sud je utvrdio da se, u postupku donošenja osporene odluke, Vrhovni sud ograničio samo na ispitivanje dopuštenosti podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonistosti u smislu relevantnih odredbi važećeg ZKP RS. Dakle, proizlazi da se u postupku donošenja osporene odluke nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.
12. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović