Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3998/09 («Resod Guming» d.d. Tuzla)

Odluka donesena 14. 04. 2010.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3998/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3998/09, rješavajući apelaciju «Resod Guming» d.d. Tuzla i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Resod Guming» d.d.

Tuzla podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 03-19-7759-1/01 veza od 2. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Resod Guming» d.d.

Tuzla, Nusreta Hadžiibriševića, Bore Brestovca i Drage Jurića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 000618 09 Uvp od 30. septembra 2009.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Resod Guming» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: prvoapelant), Nusret Hadžiibrišević, Boro Brestovac i Drago Jurić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnijeli su 16. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), registriranu pod brojem AP 3998/09, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 000618 09 Uvp od 30. septembra 2009. godine. Također, prvoapelant je 30. decembra 2009. godine podnio apelaciju protiv iste presude Vrhovnog suda, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine i rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-19-7759-1/01 veza od 2. marta 2005. godine, a koji predmet je u Ustavnom sudu zaveden pod brojem AP 4160/09.

2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 3998/09 i AP 4160/09 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 3998/09, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom činjeničnom i pravnom pitanju, a povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.

3. Rješenjem Ministarstva broj 03-19-28/00 od 12. maja 2000. godine odbijena je žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Preduzeća za reviziju, računovodstvo i finansijski konsalting «Recon» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Recon) broj UP-I-02-135-RC/98 od 18. februara 2000. godine, kojim rješenjem je utvrđena knjigovodstvena vrijednost i vlasnička struktura kapitala prvoapelanta po stanju na dan 31. decembar 1991. godine, 31. decembar 1997. godine i 31. decembar 1998. godine, po kome je, između ostalog, ostali kapital prvoapelanta (trajni nalozi) na dan 31. decembar 1991. godine utvrđen u vrijednosti od 122.168.841,50 tadašnjih dinara, sa učešćem u ukupnom kapitalu od 61,53692 %, a na 31. decembar 1997. godine i 31. decembar 1998. godine ovaj kapital utvrđen je u vrijednosti od 5.269.191,20 KM, sa učešćem u ukupnom kapitalu od 61,86376 %.

4. Zaključkom Ministarstva broj 03-19-7759-1/01 od 26. augusta 2003. godine dopuštena je obnova postupka u predmetu prethodno izvršene vlasničke transformacije kod prvoapelanta koji je okončan rješenjem Ministarstva broj 03-19-28/00 od 12. maja 2000. godine, jer je po službenoj dužnosti ocjenjeno da su ispunjeni uslovi za obnovu postupka u dijelu koji se odnosi na trajne naloge.

5. Ministarstvo je, rješavajući po službenoj dužnosti o obnovi postupka donijelo rješenje broj 03-19-7759-1/01 veza od 2. marta 2005. godine, kojim je djelimično poništeno rješenje Ministarstva broj 03-19-28/00 od 12. maja 2000. godine u dijelu koji se odnosi na odbijanje žalbe izjavljene protiv rješenja prvostepenog organa, Recon broj UP-I-02-135-RC/98 od 18. februara 2000. godine. Stavom II dispozitiva predmetnog rješenja poništena je tačka 2. podtačka 4. tabele, dispozitiva rješenja Recon broj UP-I-02-135-RC/98 od 18. februara 2000. godine, kao i tačka 3. dispozitiva za date naloge za usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti sa stanjem utvrđenim revizijom, u dijelu trajnih uloga, koji su osporenim rješenjem svedeni na nultu vrijednost, a prvoapelantu je naloženo da radi uslađivanja knjigovodstvene vrijednosti vlasničke sturkture kapitala sa stanjem utvrđenim prvobitnom revizijom u redovnom postupku, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, postupi po datim nalozima za usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti i vlasničke strukture kapitala iskazane u poslovnim knjigama i izvrši potrebna knjiženja, a da u dijelu trajnih naloga izvrši isknjiženje amortizacije i revalorizacije vezane za pravo na patente koji su knjiženi u periodu od 1991. do 1998. godine.

6. Apelanti su protiv rješenja Ministarstva broj 03-19-7759-1/01 veza od 2. marta 2005. godine tužbom pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom broj U-451/05 od 27. februara 2007. godine odbio tužbu kao neosnovanu.

7. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000156 od 9. jula 2008. godine uvažen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje, presuda Kantonalnog suda broj U-451/05 od 27. februara 2007. godine ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno rješavanje, uz obrazloženje da je Kantonalni sud odlučujući o tužbi zanemario činjenicu da su apelanti u tužbi postavili zahtjev da se održi javna rasprava, čime je postupljeno protivno odredbama člana 28. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05).

8. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio presudu broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine kojom je odbio tužbu apelanata kao neosnovanu.

9. Rješavajući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine Vrhovni sud je donio presudu broj 03 0 U 000618 09 Uvp od 30. septembra 2009. godine kojom je odbio zahtjev apelanta kao nesnovan.

10. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine

12. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je prvoapelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 30. septembra 2009. godine donio presudu kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude Kantonalnog suda, pa se podrazumjeva da je navedenu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija pod brojem AP 4160/09 Ustavnom sudu podnesena 30. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je prvoapelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 03 0 U 000618 09 Uvp od 30. septembra 2009. godine

13. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Vrhovnog suda broj 03 0 U 000618 09 Uvp od 30. septembra 2009. godine kojom je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 000618 08 U od 9. februara 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni spor ne tiče odlučivanja o njihovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o njihovom pravu na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3998/09 («Resod Guming» d.d. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio